Danas sam loše.Jako.Imala sam nekoliko jako dobrih dana,kada sam mislila da je gotovo sa boli,sa svime..i bum,vratila se kao bumerang i opalila ravno po srcu.Opet ga se sjetim danas,kiša je..tmurno je,ja sidim za kompjuterom i slušam The Script-breakeven...nekad sam mu pjevala dio iz te pjesme..pa sam je prevrtala jutros..i dode mi poruka od frenda,bas tada,kad sam najjadnija..."nosim stvari u prostoriju di sviramo,i tvoja slika koje nije bilo do prije 2 dana visi na zidu,neznam ko ju je ni zasto tamo stavio"...skamenila sam se na poruku.Nije mi ništa jasno,vjerojatno je sve to samo glupost..ali moj dragi,je nekada svirao tu,prije nekoliko mjeseci,a tu je sliku vjerojatno imao tamo dok je jos bio samnom,i zametnula se negdi..i neko ju je nekidan izvadio i vrato na mjesto.Eto,glupost čisto takva,ali mene je rastužilo...Zamislila sam njegovo lice nekad,dok je svirao i gledao tu sliku,svaki put kad ja nebi bila uz njeg,ili kad je imao napornu probu,gledao je tu sliku...a zatim se ona negdi zametnula,i neko je pronade i vrati na mjesto.Eto,ništa posebno.Da barem neko pronađe mene i vrati me na mjesto.To je malo teže.Prokleto mi fali,i boli me sve...od sjećanja,nemogu više..prošla je dugačka godina dana od rastanka,najduža godina u mome životu..ali znate što?Boli i dalje,kao što je bolilo na 1. rastanku,2. i 3. pa i na zadnjem.Volim ga i dala bi život za njega,da mi kaže odi i baci se s litice,ja bi se bacila bez pitanja.Ma da mogu birati između cjelog svijeta,svega što je na njemu..i njega,ja bi njega...jer on jest moj svijet..Mrzim ovo vrijeme,i sve što nas razdvaja,i sebe...neka druga cura sada ima svoje lito s njim,raduje mu se,gleda kad ce joj se javiti,ocekuje njegov poziv..a ja na drugom kraju grada,ležim u krevetu,gledam kroz poluotvorene grilje kišu i pitam se di je on.Kako prokleto glupo.Jučer sam se napila kao krava i zabrijala s frendom,čisto onako iz zajebancije...i jutros se dignem,i osjećam se trulo,i slabo..jer znam da voliti više nemogu,ne sad..neznam kad ću moći....Mrzim to što nema stvari na svijetu koju nebi napravila da ga opet zagrlim i poljubim,a znam da nemogu ništa učiniti.Mjenjala bi cili svoj život,vjerujte mi ljudi...cili svoj život,da ga samo jedan jedini dan imam kraj sebe.Samo jedan.Da mu rečem opet da mi je žao,da ga volim,da ga ljubim..da mi fali svaku sekundu,pa i kad spavam..i tad mi fali jer ga sanjam a ujutro se budim bez njeg i tako ukrug.Poželim da nikada nisam ni voljela.
Post je objavljen 23.07.2011. u 15:00 sati.