Marketing
Priče iz turopoljske pilane (8)
"DVIJE DRVNO INDUSTRIJSKE REGIJE"
Odmah poslije rataosnovane su dvije regije. Posavsko - podravska industrija drva obuhvačala
je 10 do 12 velikih pilana, a približno toliko ujedinjavala je i primorsko - goransko - lička regija.
Več 1946. godine nazivi ovih regija su promijenjeni. Nastali su sjeverni i južni šumsko
prerađivački bazen. Krunoslav Delić, dugogodišnji predratni i ratni upravitelj pilane, ukazom je
premješten na rad u Ministarstvo trgovine. Došla je nova direktiva: organizirati izvoz drvene građe.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"PRVI POSLIJERATNI IZVOZ"
Odlučeno je da se izvozi bukovina, po kojoj je pilana u Turopolju bila poznata. Iz 30 pilana diljem
Jugoslavije organizirana je doprema građe prema"delti" u Sušaku, jedinom mjestu gdje se građu,
namijenjenu izvozu u Veliku Britaniju, moglo ukrcati na brod. Riječka luka bila je još razorena.
Najviše građe stiglo je iz pilane u Turopolju i pilane u Đurđevcu. Za samo deset dana ili dva dana
prije roka, također uz udarničke uzvike, u brod " Liberty Castell - Bianco " utovareno je 5555 tona
drva. Bio je to prvi prodor u svijet, u vrijeme kad je porušenoj zemlji bila potrebna praktički svaka
daska, ali su joj još potrebnije bile devize za kupnju novih strojeva. Od toga simboličnog izvoza
neće proteći mnogo vremena, a piljena građa iz Turopolja opet će kotirati u svijetu, kao izuzetno
kvalitetna i tražena, a čak 80 posto cjelokupne proizvodnje naći će put konvertibilnih tržišta.
Liberty Castell - Bianco
"DRAGO LUČAN - PRVI DIREKTOR PILANE"
Igrom slučaja ili sudbine, prvi direktor pilane poslije oslobođenja postao je upravo Drago Lučan,
partizanski zapovjednik koji je Turopolju donio slobodu. Za uspomenu na to turopoljci su dali
njegovo ime jednoj od najljepših ulica u naselju. Upravo je on pridonio stvaranju klime obnove u
kojoj je međusobno natjecanje, udarništvo i borba za bolje rezultate bilo pitanje lojalnosti i
drugarskog prestiža svakog pojedinca. Zlata Rožić, koja je razvozila drvo, prisjeća se kako su
ona i njezine drugarice rušile norme - kao od šale. Norma je bila 8.8 kubičnih metara, a gotovo
redovito odvozile su 12, pa i više kubika. Kad su prvog mjeseca bile udarnice, ime im se našlo
na oglasnoj ploči, drugi put su dobile plaketu, a nad radnim mjestom visjela im je zvijezda - znak
udarništva. Koliko su se samo borile da im zvijezda ne nestane sa radnog mjesta! Poslije tri
udarnička mjeseca, dobivale su uz plaču i točkice, pa je tako jedna od njih kupila miraz -
pokrivače i suđe, pa čak i jedan ruž za usne. Mi smoionako mnogo radile, ali smo radile još više
da bismo postali udarnici - prisječaju se danas. Brusač Slavko Olovac prisjeća se kako su gotovo
svake nedjelje, između 1945. i 1951. godine, odlazili na dobrovoljni rad. On je, na primjer,
prikupljao piljevinu kojom se ložio stroj, a ovaj je proizvodio struju za čitavo Turopolje.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige...)
Post je objavljen 23.07.2011. u 10:35 sati.