Za usporedbu s Gladušom, prošećite zapadnim dijelom Dikla. Glavni javni put je paralelan s obalom, ali u duljini jednog kilometra ne postoji niti jedan javni pješački ni kolni pristup obali. Svaka villa ima svoj privatni put do mora koji je zatvoren ogradom i vratima. Cesta je udaljena od obale 70-100m, ali za doći do obale morate pješačiti 1km. Za razliku od Dikla, u Gladuši je glavna cesta udaljena 370m od mora, a za doći do najkraće rute do obale trebate pješačiti samo 50ak metara do najbliže ulice koja vodi direktno do mora.
Slika: zapadni dio Dikla, Zadar
Takva situacija u Diklu je možda u skladu sa zakonima, s obzirom da ne postoji jedinstven propis o maksimalnim udaljenostima između pješačkih pristupa do obale. Cestovni pristup obali nije niti obvezan, s obzirom da po zakonu o gradnji cesta za automobile mora doći do ruba parcele, a ne do obale. Plaža bi i trebala biti slobodno dostupna ljudima, a ne autima da se voze po obali. Postoje preporuke u nekim općinama da je potrebna cesta do obale svakih 500m. Konkretno, u planovima za buduće turističke zone na otoku Krku, planira se svakih 500m najmanje jedan javni cestovno-pješački pristup do obale. U Gladuši je najveća udaljenost između dvije ulice koje omogućuju pristup vozilima do mora manja od 300m. Pristup do mora je za pješake moguć u svakoj ulici, a ulice su udaljene od 25 do 100m. Dakle, u usporedbi s turističkim dijelovima Zadra i Krka, naše naselje je znatno bolje usklađeno sa suvremenim urbanističkim standardima.
Povezano: http://gladusa.blog.hr/2007/08/1622998628/javni-prilaz-na-parcelu-i-pravo-pristupa-obali.html
Post je objavljen 12.07.2011. u 16:38 sati.