Zalutaš još u ponekoj mojoj molitvi.
Iako vrijeme kopni i isparava
trebalo je predugo da tvoje misli shvatim.
Znam, budnim okom paziš na mene,
a užas me i dalje boli.
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Hladan je krevet u kojem ležiš.
Pastirice moja blijeda lika,
bila sam svjedokom tvoga postojanja.
Sad ostaje samo sjećanje koje se
mrvi i sivi s vremenom...
Pjesma za meni jednu jako dragu osobu,
koje više nema i koja mi dan danas jako nedostaje :((
danas je 3. godišnjica :(
Post je objavljen 22.07.2011. u 08:25 sati.