Marketing
U posjet rodbini + Trakošćan
Skoro prođe mjesec dana od predivnog četverodnevnog izleta, a slika evo tek sad, bolje ikad nego nikad. 
U srijedu ujutro, 22.06. ne baš rano, naspavani smo krenuli na put prema Kotoribi. Teta Mara nas je čekala s gotovim ručkom i već postavljenim stolom. Nakon ručka Ivica je drijemnuo, a mi smo obilazili njezino imanje:
Franu se jako svidjelo skrivati se među kukuruzom, Ivor naravno nije ni pokušao.
Zatim smo se igrali s Buckom
Fran je učio igrati bangminton
To popodne smo posjetili rodbine u još dvije kuće. Spavali smo kod tete Mare, a u četvrtak ujutro nakon što smo ispratili tijelovsku procesiju smo se uputili prema dvorcu Trakošćan.
Ako vam se uobičajna staza učini napornom i preudagčkom probajte i ovako do dvorca:
Ovako to otprilike izgleda kad obojica imaju puno toga reći, naravno u isto vrijeme
Fran je kao i najčešće nezaustavljiv u svojim tumačenjima i ispitivanjima, a ovo je prvi pogled prema jezeru iz dvorca.
Ponovo ne možemo proći bez hvatanja guštera
Pogled s jedne od tasrasi dvorca na suprotnu stranu od jezera
U unutrašnjosti dvorca je zabranjeno slikanje, stoga samo još jedna fotka na izlasku
Dvorac je predivan, klincima je bilo super zanimljivo, i sav onaj silan uspon nikakv problem, mogli ste već vidjeti iz priloženog gore :-) čak ni Ivora nismo morali nosati. Dakako, tražio je on to, a uostalom kao i uvijek, ali popustiti moramo kad ocjenimo situaciju stvrano kritičnom i dijete preumornim što ovaj put nije bio slučaj. Ali sam dvorac je tek pola ove lijepe priče. Pravac prema jezeru,netko stazom, a netko i ne
Ručali smo u restorančiću na splavi na jezeru.
Izbor klope je vrlo sužen, samo roštilj, cijene ok, ali ukusom stvarno ništa naročito, međutim da idemo ponovo u Trakošćan ne bih propustila ponoviti tamo ručak prvenstveno radi nezamjenjivog ugođaja. Ivor je jedva dočekao ovako toplo vrijeme da smije jesti sladoled jer je cijelu zimu mišek ispitivao kad će moći jesti sladoled. Sad kad konačno smije nije mu nikakav problem da si ga sam i kupi.
Iznajmili smo pedalinu, vozači su bili, naravno, Fran i Ivica, a malom mišu smo stavili plivice na ruke, srećom smo ih imali u autu jer svuda kud putujemo nosimo i torbu spremnu za kupanje, nek se nađe za ono nikad se ne zna, mi smo spremni na sve :-) Bez njih ga se nikako ne bi usudila voziti na pedalini, iako sam vidjela roditelje s tako malo kikićima bez ikakve zaštite
Evo nekoliko fotki same prirode koja nas je ostavila bez daha.
Bilo nam je predivno, ali imali smo još preodređenih destinacija za taj dan pa smo se oko 15 sati uputili dalje prema Krapini, ali o tome uskoro.
Sada trenutno smo već na Hvaru pa svima koji nas čitaju šaljemo morske pozdrave
Post je objavljen 21.07.2011. u 22:21 sati.