I parkovi nekima služe za laki profit
Informator br. 91
Kad taština uzme maha, i kad u ljudskom uhu zasija srebroljubstvo. Tada ljudi sve više postaju duhovno zaostaliji i bijedniji, a time se ujedno više prave važni. A cijenu plaćaju ljudi i priroda, na koju "besvjesnici" dižu svoju bahatu ruku.
Koliko je onih koji pokušavaju da se Bogovima velikim ili malim, bar surogatski naprave, despotija u obitelji, na radnome mjestu, bojnom polju, itd. Kao što je čovjeku zeleno stablo, svježina i miris, da može uživati, stablo da se može popeti u vis, tj. održati u ovom zemaljskom životu.
Iživljavanje na gradskom središnjem parku je; Sotonistička histerija. Krajem ovoga ljeta prolazio sam kroz taj park, kad neki čovjek ispred nosa mi s motornom pilom sruši jedno od najljepših stabala.
Pitao sam tog » pilara « zašto je to napravio, kad stablo je tako zdravo? On kaže da mu je naredio njegov šef Ivan Šepoval. Moram napomenuti da je I. Šepoval nedugo postao direktor "Bjelovarskog vrta", poduzeća koje je skroz propalo. On je i gradski vijećnik u Gradskom poglavarstvu Grada Bjelovara, a dobio je koncesiju, iako bi to bilo u pitanju, i sukoba interesa.
Gradonačelnica Đurđa Adlešić je pomogla Šepovalu da dobije te poslove, pošto su bili i koalicijski partneri - na ovim zadnjim izborima: DC i HSLS. Šepoval je vlasnik nekoliko cvijećara, a svoje cvijeće sada prodaje i ovoj vlasti, gradskom poglavarstvu. Smješno je, da na mjestu gdje su bili porušeni lijepi borovi, sadi cvijeće, i to mačuhice u jedanestom mjesecu.
Cvijećara od Ivana Šepovala izrađuje i vijence, koji se polažu na grobove, u određene datume posjeta, i to sve traje od prvog dana, od kako su branitelji ginuli po boišnicama u Domovinskom ratu.
Druga stvar koja je naružila centralni gradski park je; što su postavljeni spomenici i kipovi od betona. Da bi se to postavilo, zašto je važno da se poruše tolika stabla. Dok su građani gubili posao i poduzeća su masovno propadala, Gradsko poglavarstvo je potrošilo golemi novac, i dalje ga troši. U svibnju 2000. godine na sjednicama se je o kipovima raspravljalo – gdje treba ih postaviti.
Velike svote novaca otišle su u betonske skulpture, odnosno u obnovu kipova i konzerviranje. Pitam: zašto su kipovi važniji od živih ljudi? Bjelovar sve više proživljava u neimaštini, a važni su izmišljeni blagdani kao npr. Sv. Terzijana i dr. Nekoć Bjelovar je bio imučniji grad, a danas gospodarstvo je doživilo potpunu atrofiju*, i nema nikakvih više mogućnosti za razvoj bjelovarsko-bilogorskog kraja.
Ako se borimo za ljepši grad, za zdraviju i uredniju okolinu, nedopustimo da se uništava zelenilo – da bi se radila "šuma" kipova. Bjelovarski park, sve više je osakačen, izgleda jadno, zbog toga da bi se bolje vidjela vizura kapelice.
Što radi upravni odjel za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove pri Gradskoj upravi – Bjelovar. Ne mogu da ne naglasim, da li je to važno, i da li se - (prvo) traba baviti previm pitanjima? Ovo je nekima koji izmišljaju poslove, profit, i dobar biznis...
U Bjelovaru, 20.03.2004.
Branko Stojković
Post je objavljen 21.07.2011. u 19:01 sati.