Često ćemo od starijih čuti kako je današnja mladež iskvarena, neposlušna i agresivna, a nažalost mnogi primjeri poput stradanja Luke Ritza to i potvrđuju. No ta ista mladež ima i svoj svjetliji obraz, zna pokazati humanost i brigu za druge. Matea Vidulić, maturantica gimnazije Ambroza Haračića u Malom Lošinju i aktivna župljanka malološinjske župe, ispričala nam je kako se u svom životu bori za toleranciju, ljubav prema bližnjima i promicanje istinskih životnih vrednota.
Ovogodišnja si dobitnica nagrade "Luka Ritz - za promicanje tolerancije i škole bez nasilja". Kako je do toga došlo?
U Društvu "Naša djeca" (DND) Mali Lošinj aktivna sam od malih nogu, a prešavši u srednju školu postala sam suradnica. Tada sam, još kao učenica 1. razreda gimnazije, osmislila "Juice projekt", tj. program prevencije alkoholizma među mladima. Radi se o nizu edukativno-kreativnih radionica i organiziranju zabava uz točenje bezalkoholnih pića kojima se nudi alternativan način provođenja slobodnog vremena, upozorava na štetne posljedice pijenja alkohola i stavlja naglasak na odgovornost i umjerenost.
Sljedeće godine osmislila sam "Face u frci" - projekt prevencije i suzbijanja nasilja među djecom i mladima koji ulazi u treću godinu provođenja. Za korisnike projekta organiziraju se kontinuirane radionice kroz cijelu školsku godinu - forum-teatar, poster radionica, parlaonica, a na kraju se održe tri javne velike radionice na kojima djeca prikupljaju puzzle: jedna radionica - jedna puzzla. Sve tri prikupljene puzzle besplatna su ulaznica za koncert protiv nasilja nekog pjevača ili benda koji se održi uoči obljetnice smrti Luke Ritza (a na koncertu se, dakako, ne toči alkohol). Pokazalo se to kao izvrstan poticaj i nagrada svima koji dolaze i aktivno sudjeluju u svim programima, a Luka Ritz je postao simbol pacifizma i borbe protiv nasilja. "Juice projekt" i "Face u frci" temeljni su razlozi zbog koje sam dobila Nagradu.
Osim za ova dva projekta, to je nagrada i za tvoj humanitarni rad. Možeš li nam opisati humanitarne akcije koje si pokrenula?
Moje profesorice koje su pisale obrazloženje za dodjelu nagrade osim projekata su navele i humanitarne akcije koje sam osmislila. U listopadu 2009. sam zajedno s DND-om, a na poticaj svog brata Ivana, organizirala humanitarni karaoke show "Ne zaboravi pomoći" za dječji hematološko-onkološki odjel KBC Kantrida u Rijeci gdje borave djeca i mladi oboljeli od tumora i leukemije. Naime, moj brat se nekoliko mjeseci liječio na tom odjelu pa je primijetio da im štošta nedostaje. Zahvaljujući toj akciji, u jednoj večeri uspjeli smo prikupiti 19 tisuća kuna, a od prikupljenog novca odjel je kupio prijeko potreban grijač transfuzijskih pripravaka.
Kroz školsku godinu 2009./2010. sudjelovala sam u humanitarnom projektu našeg župnog zbora mladih "Očima srca" kada smo sedam nedjelja zaredom animirali župne mise na otocima Cresu i Lošinju. Kao jedna od idejnih začetnica tog projekta, napravila sam film "Samo ozdravi nam ti" kojim se pozivalo vjernike na pomoć Patriciji Glasnović, djevojčici koja je nastradala prilikom skoka u more. Prikupili smo 42.000 kn kojima su Patriciji omogućena posebna invalidska kolica za paralizirane osobe.
Trenutno je aktualna akcija "Mladi pišu, rišu i viču protiv nasilja". O čemu se radi?
Kad čovjek na nečemu počne raditi, ideje dolaze same od sebe; ljudi se povezuju, ideje se isprepliću i nastaju čuda. Pravi primjer toga jest Facebook akcija "Mladi pišu, rišu i viču protiv nasilja". Ideju je dala gđa Elfrida Matuč-Mahulja iz Punta i povezala nas nekoliko mladih koji smo aktivni u svojim gradovima. Mi skupili načrčkane, naslikane, nacrtane, tekstopisane i stihosklepane radove mladih iz Krka, Malog Lošinja, Rijeke, Splita, Vodica, Vojnića i Zagreba te je nastala putujuća izložba "Piši, riši i viči protiv nasilja!" koja je svoje putovanje započela u Malom Lošinju te ga nastavila u Cresu, a ovog vikenda smo na Rabu.
Izložba je svuda izvrsno prihvaćena i posjećena, a cilj joj je gostovati u čim više gradova, ali pod uvjetom da iz svakog grada u onaj sljedeći ode bogatija za nove radove mladih koji imaju štošta za reći o (ne)nasilju. Zanimljivo je da su u gradovima u kojima smo do sada izlagali, jezgru domaćina i onih najaktivnijih činili upravo mladi naše Krčke biskupije, mladi koji su se upoznali na različitim susretima na razini župa i biskupije te se i na ovaj način povezali.
Uz toliko angažmana u raznim projektima, aktivna si u župi i biskupiji?
Trudim se biti. Protekle školske godine aktivno sam se posvetila župnom pastoralu mladih pa naš kapelan, vlč. Krešimir Dajčman, još dvoje mladih i ja zajedno radimo na vjeronaučnim susretima petkom u našoj župi. Tako je nastao naš KZS - kvartet za susret ili: "Katice za sve". Nalazimo se jednom tjedno pa za petak osmislimo i pripremimo kateheze, radionice, klanjanja, molitvene susrete ili razmatranje Božje riječi. Upravo sada, u vrijeme ljetnih praznika, pripremamo kateheze za sljedeću školsku godinu jer dobra priprema je pola posla! Inicijativa kreće od nas mladih, ali ništa bez duhovnog voditelja.
Surađujem i s mladima iz cijele biskupije, a pogotovo s mladima iz Cresa s kojima svakog siječnja pripremamo susret mladih o spomendanu sv. Ivana don Bosca te sam uvijek spremna za akciju i pomoć oko svih događanja na razini biskupije po pitanju mladih.
Koliko je za mladog vjernika važan angažman u zajednici?
Na samoj dodjeli nagrade Luka Ritz, dogodila mi se jedna simpatična situacija. Nakon mog govora zahvale i obraćanja medijima, prišao mi je jedan novinar i pitao me: "Matea, ti si sigurno od Crkve?" Dok sam u sebi mislila "Ajme, pa zar se to toliko vidi?", ponosno sam odgovorila: "Jesam, itekako!"
Mislim da je zadaća svakog kršćanina, a osobito mladog, angažirati se u zajednici i promicati vrijednosti u duhu evanđelja, ljubavi, istine i pravednosti. Bez sumnji, to nije lako. Nije se lako etiketirati, često puta kad samo kažete da ste od Crkve, da ste Kristovi, jednostavno vas isključe iz razgovora jer oni znaju vaš stav, vaše mišljenje o koječemu, ali ja se uvijek držim one Pavlove: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31)
Koje su, po tvom mišljenju, najvažnije životne vrijednosti, a koje su mladi danas zaboravili?
Mislim da mladi čovjek ne može zaboraviti vrijednosti koje mu nisu ni usađene, a da bi im se vrijednosti usadile, s mladima netko treba raditi. Mladi su izazov. Za mlade se često može čuti da su problematični, razmaženi, bezvoljni, neodgovorni, buntovni, veliki hedonisti... Mislim da to najviše govore oni koji se boje njima baviti, a boje se zato što su mladi brutalno iskreni.
Mladi će, bez pardona, proniknuti srž i raskrinkati laž ako ne vide jasan cilj i živo svjedočanstvo onoga što se govori. Svi mi koji nešto radimo s mladima - u školi, udrugama, zajednici, Crkvi, župi moramo imati jasan cilj. A uz jasan cilj i zajednički rad, u konačnici je nešto potrebno prepustiti i dragom Bogu u ruke! Meni osobno to je najljepši dio posla, sve ideje i sav rad zalijevati ljubavlju i molitvom. Ljubav je dosjetljiva, molitva izuzetno važna, a molitva iz ljubavi uvijek pronalazi put.
Autor: Elizabeta Mikulić
Post je objavljen 21.07.2011. u 13:37 sati.