Marketing
PROSTOR I PRAŠINA
7.5.2011. - kupnja preko aukcija 75 kn + besplatna poštarina
Baš odlično izgleda kad uveselimo prostor jednom malom policom sa simpatičnim figurama. Ta polica brzo postane natrpana pa figure svako malo naprave samoubojstvo bacajući se na pod lomeći ruke i noge.
Tada je krajnje vrijeme da krenete razmišljati o idućoj polici, ubrzo o još jednoj, pa još jednoj. Bojite se da ne pretrpate prostor jer, tko bi rekao, težite minimalističkom interijeru, baš onakvom kakvog viđamo u filmovima. Interijeru koji je čist, prozračan i koji vam odmara oči i um. Al' to ne ide tako. Natrpali ste prostoriju plemenitom plastikom i svakodnevno dovlačite, još i još. Nakon napornog dana jedino što vam može odmoriti živce je preslagivanje kolekcije s jedne police na drugu jer uvijek mislite kako ćete stvoriti malo više prostora za nadolazeće igračke. Nakon par dana kistom čistite figure od prašine. Ukućani vas uvjeravaju da ste baš zbog tih oblaka prašine dobili astmu, vi ih uvjeravate da je to od cigareta. Odbacujete zauvijek cigarete da ne bi morali odbaciti prašinu. Dobro se osjećate jer tako rade kolekcionari, čiste i uživaju u svom blagu.
Dva-tri mjeseca uzastopnog čišćenja shvaćate da je to dugotrajan i dosadan proces koji vječno traje (nešto kao i kad shvatite da je pranje akvarija zlatnim ribicama čisto ludilo i da one puno bolje izgledaju u prirodnom okruženju). Ono što jako želite je dokučit kako vaše divne kućne eksponate zaštiti od proklete prašine. Nekoliko stotina puta ste proklinjali svijet zbog postojanja prašine i sad ste rekli DOSTA! Skidate sve figure s polica i trpate ih u kutije gdje su sigurne, no istinita izreka glasi; daleko od očiju, daleko od srca – pa tako jednostavno zaboravljate što imate, a što nemate i nerijetko kupujete duplikate.
Nakon nekog vremena pronalazite jednostavno rješenje, a to je vitrina. Tona skupocjenog stakla koje će vaš životini prostor pretvoriti u muzej i onda se tek više nećete imali gdje okrenuti. Olakotna okolnost je da ćete umjesto prašine povremeno, i pobjednosno, proći krpom i sredstvom za čišćenje prozora. Jedina mala sitnica koju ste propustili je digitron koji govori kako ta vitrinica košta koliko i cijela vaša kolekcija. Svjedno planirate dignuti kredit i obložit bar jedan zid u metre i metre polica sa staklom i svjetlom iznutra (ako ste hard core onda i ogledalom u pozadini koje pokazuje figuru i sa stražnje strane). Zadovoljni ste, uspjeli ste. Napokon dišete.
Samo pola godine kasnije trebate ubiti još jedan fini prozračni zid vašeg stana. Zamišljate (ali ne volite o tome razmišljat, uopće) što će biti nakon 5 godina, hoće li ponestati zidova, kutija, ormara, hodnika, podruma,potkrovlja za arhiviranje sve sile onog što sakupljate. Naravno, ne zaboravimo spomenut da ne čuvate samo predmete, već i njihove originalne ambalaže. Imate noćne more i sanjate kako će se jednog dana, dok tako sanjate, urušit sve police točno po vama i kako će to biti vaš ne tako bajni kraj.
Htjeli bi pobjeć od svega. Maštate o tome kako bi bilo fino imati veći stan, ili privatnu kuću ili još bolje vilu s bazenom čiji ćete bazen pretvoriti u prostoriju i obložiti ga policama. Krajnja točka razmišljanja dovodi (kao i kod pijanog razgovora kad rasprava završi na Svemiru) do tog da nećete moći živjeti ako sve to ne oblikujete u muzej. Zato ni manje, ni više, dobro razmislite prije nego pomislite išta kolekcionirati jer jedna polica = prokleto veliki muzej.
Post je objavljen 20.07.2011. u 20:17 sati.