Ponovno na more ove godine...
Kako proći onom plažom, a da ne mislim na njega?
Što kada krenu navirati uspomene?
Ona mala stijena gdje smo bili i isto nebo dan danas?
Tamo živimo zauvijek, još uvijek šetamo plažom držeći se za ruke! Tamo nam valovi još uvijek zapljuskuju noge, u ruci držimo obuću i gledamo se zaljubljeni! Tamo more još uvijek šumi o našoj ljubavi, tamo zvijezde pričaju našu bajku, soba skriva naše prve tajne i poljupce... Tamo ispod smokve sjedimo zaljubljeni i ne možemo se odvojiti jedno od drugog... tamo prvi šut ćekamo "zoru bilu".... <3
Zato idem tamo...
Tamo da putujem...tamo, tamo da tugujem....
Post je objavljen 20.07.2011. u 19:52 sati.