Marketing
zeleno, plavo i ponesto bijelog
nastavak proslog posta. Setnjica po Monte Baldu, planini pokraj Lago di Garda.
Nismo se bas htjeli verati 5 sati od Malcesina do gore pa smo uzeli gondolu do Baita dei Forti gdje se kasnije i kusavalo lokalne specijalitete...
gornja stanica zicare. Jezero je lijevo dole
tu se naslo i par ovaca
nesto cvijeca
a cijelim putem prati pogled na jezero
kome je dosadno slaze hrpice kamenja. U pozadini pogled sve do Svicarske.
pogled prema jednom od vrhova uzduz grebena, na putu prema najvisem: Cima delle Pozzette 2130 m. O da, putem se vide ski liftovi jer ovo je zimi skijaski centar - veci od Sljemena! Ima i lift sa 4 stolice plus nekoliko vucnica.
ides ides....pa prema tebi netko drugi ide ide i ....stane. pa tako stoji stoji i gleda i gleda...cinilo se cijelu vjecnost. rijetkost je biti ovako blizu ove plahe planinske zivotinje:
jos saaaaaamo pola sata do vrhunca, susret sa 'zemljacima' koji svoje najvece blago moraju nositi u ruksaku. Zbog ovakvih iznad.
I onda konacno VRH. Na kojem netko vec sjedi, odmara i uziva uz piknik.
A mi vadimo bombone iz nekih skrivenih zaliha jer nismo ponijeli nista. I jer nismo stigli pojesti. I jer je na jednoj karti bilo upisano da se hoda 45 minuta u jednom smjeru, na drugoj 1 sat i 10 minuta a na nekom putokazu cak 1 sat i 30 minuta. No uz fotkanje, uzdisanje nad velicanstvenim pogledom i zastoj nekih prisutnih pusaca hodaca....to se pretvorilo u turu od preko 2 sata u jednom smjeru. Silazili smo skoro trceci kako bi stigli pojesti nesto prije povratka zadnje zicare (koja rotira!) te je povratak trajao nesto vise od 1 sat i 10 minuta.
Iako su mi cipele bile kakti za hodanje po ovakvom terenu i iako nisu bile nove nego razgazene, nabila sam gadne zuljeve.
Povratak u bazu te mala prehrambena pauza u Baiti koja je zimi planinarska koliba a njena terasa glumi apres-ski bar. Pogled prema vrhuncu s kojeg smo se upravo spustili. Ne vjerujemo ocima 
.
Post je objavljen 20.07.2011. u 21:40 sati.