Unutar cijele strke u gradu pod Marjanom vezane za razne kipove koje gradonačelnik planira postaviti diljem grada velik medijski prostor dobilo je postavljanje Plavog Stabla Vaska Lipovca na Vukovarsku ulicu u Splitu. S obzirom da nas čeka dr.Tuđman (u naravnoj, a možda i nadnaravnoj veličini) , Ivan Pavao II., sam Isus Krist (a dr.sc.Dujomir Marasović je zaželio i Gospu, kraljicu Hrvata) i fontana zaslužnim ljudima (koja priziva avete nekih prošlih, revolucionarnih vremena) , sigurno se i sam gradonačelnik pitao što jedno Plavo Stablo traži u njegovom revolucionarnom parku.
Da Split ipak nije grad bez mozga dokazali su kustosi i nasljednici ateljea Vaska Lipovca, kotorskog umjetnika koji je od 60-ih godina živio i stvarao u Splitu. Oni su pokrenuli inicijativu za postavljanje Plavog Stabla, čestog motiva na djelima Vaska Lipovca, na ulice grada Splita, i tako mu vratili dašak hedonističkog i mediteranskog duha.
Djelo Vaska Lipovca opisao je i Ive Šimat Banov:
Ovo stablo je nama svjetionik koji u visinu i u dubinu navješćuje vrijeme ljudskije od našega. To je stablo udomljeno zaprepaštenje u studenoj zoni grada i njegovoj neurotičnosti. Samo je šteta što je privremen premda ima načina prevladati i preživjeti svoju privremenost.
Time je aludirao na to da će stablo na Vukovarskoj stajati tek tri mjeseca. U daljnjem tekstu Ive Šimat Banov poziva na građansku peticiju za ostavljanje stabla. Zaista bi bilo sjajno da se stablo zadrži na svojoj lokaciji jer se sjajno uklopilo u stambene zgrade i drvored na početku Vukovarske, te bi moglo postati jedan od simbola Splita – baš kao jednako monumentalan Meštrovićev Grgur Ninski.
O odnosu dva splitska umjetnika, Vaska Lipovca i Ivana Meštrovića, u Slobodnoj Dalmaciji pisao je i Jurica Pavičić. Osvrčući se na potpune razlike u karakteru umjetnika, primjetio je ključnu razliku – Meštrović je bio političan i sklon herojskom stavu i patosu, monumentalnim skulpturama, i, prema Pavičiću, bio je kipar koji je htio prerasti svoj grad. Za razliku od njega, Vaskov svijet sastojao se od malih jednostavnih ljudi – ljubavnika, mornara, dječaka, biciklista i mediteranskog duha.
Ulomak iz njegovog teksta kaže:
Mogao bih zamisliti jedan paralelni Split – sasvim drukčiji od ovog – koji bi tako „iscjedio „ Lipovca, onako kako je Katalonija isjedila Miroa, a Venecija Huga Pratta. Onda bi neki furešti – Nijemci, Rusi ili Zagrepčani – došli u taj i takav maštani Split, po njegovim bi prestižnim prostorima gledali muškiće bez hlača, bicikliste napregnutih bedara i mornare s lulama – rekli bi : Pogledaj kakav je ovo vedar i relaksiran grad, kako se ovdje uživa život, kako su ljudi ovdje puni humora, ironični i zajebanti.
Naravno, kad piše za Slobodnu Jurica Pavičić igra na lokalpatriotizam, ali poantu je pogodio. Split svojim duhom je taj Vaskov grad – veseo, zaigran, iskren i duhovit, ali njegova vlast daleko je od Vaska.
Osobno se nadam da će se stablo na svojoj lokaciji zadržati još dugo . Nadam se i da će , ako splitsko građanstvo nastavi upozoravati na to, Split doista postati Vaskov grad , sa njegovim skulpturama upravo na prestižnim gradskim lokacijama – pogotovo na Rivi, koja ovako hladna i pretjerano uglađena ne bi smjela postati revolucionarni, već mediteranski park u malom.
Svoje fotografije Plavog Stabla sam postavio, ali stoje "naopako" iako sam ih u 3 različita programa rotirao. Ne znam zašto.
Split ipak nije potpuno zaspao. Ali TBF-ovci su ga sjajno uhvatili!