Svašta se živom čoviku zna dogodit, ali da mi je neko još do jučer, makar slučajno reka kako ću potpuno spontano organizirat pjena party i to jušto ispod svoje gujce, vjerojatno bi ga baš nekako milo pogleda.
Ipak - nikad ne reci nikad!
Kako bi izvještaj bio vjerodostojan, morat ću ga malo nakitit birokratskim riječnikom - uglavnom, dne devetnaestoga mjeseca srpnja tekuće godine, u popodnevnim satima, nehajno sam šetao gradom i tražio oku ugodne prizore. No, oni nisu bitni za ovu priču. Nakon uspješnog okidanja, ušao sam jedan vrlo pristao dućan u kojem sam kupio nekoliko potrepština (čuj ove lipe riči - potrepština, može li je iti jedan stranac pravilno izgovorit op.p).
Dakle, gel za tuširanje, pastu za zube, vlažne maramice, pjenu za brijanje i još neki artikal kojeg se trenutno ne mogu sjetiti, platio sam otprilike 69 kuna, te sam sve navedeno smjestio u prostor kolokvijalnog naziva port-a-pak, ispod sjedišta motorkotača proizvođača Piaggio, tip Vespa LX50 crvene boje u osobnom vlasništvu. Uredno sam dao pokazivač smjera, uključio se u promet desnim kolničkim trakom i uputio se ulicom Kneza Trpimira prema istočnom dijelu grada.
U jednom trenutku, dok sam prolazio pored benzinske postaje, osjetio sam kako mi nešto neobično bjelasasto kulja između nogu ali priznajem, nisam obraćao posebnu pažnju na tu neobičnu pojavu promišljajući kako se radi o halucinacijama uzrokovanim nesnosnom vrućinom. Nakon samo nekoliko minuta, došavši na željeno odredište, u trenutku kad sam odignuo sjedište motorkotača ostao sam zaprepašten, zgranut, možda čak i osupnut viđenim prizorom - ona pjena za brijanje naime, ekspandirala je do neslućenih razmjera, potpuno ispunila čitavi prostor spremišta te pokazivala čvrstu namjeru da čak i izađe izvan gabarita predmetnog vozila i prekrije čitavo dvorište s vrtom i voćnjakom!
Kamen gori, vespa se pjeni
govorio nisam ništa
blago meni, blago meni...
Sva srića šta sam 'vako stamen i lipo stavljen, straj me iti pomislit šta bi bilo da sam pinku lakši, pjena bi me katapultirala u stratosferu, stoposto!
E sad, postoji mogućnost da sam svojom presvijetlom pozadinom konstantno, ali iz potpunog nehaja, pritiskao vrh one bočice, a možda je čak i ona bidna sama prokuvala od ove vrućine pa unutra ispalila - to ostaje enigma za koju će vjerovatno angažirati ekipu Horejšija Kejna iz Majamija, pretpostavljam da ćemo morat ić na sudsko vještačenje. Jerbo - ako je ispalila sama - onda bi moga tužit proizvođača za nadoknadu štete i duševnu bol, ali ako je moja guzica spizdila situaciju - onda mi je bolje o tome mučat. I zato ka šta vidite - mučim ka zaliven i ako sam išta reka šta se nije dogodilo - onda to jedino mogu pripisat šoku koji je monumentalno zarobija moju, ionako krhku psihu.
A u psihu materinu, šta se meni sve neće dogodit...
Post je objavljen 20.07.2011. u 10:00 sati.