Pregled posta

Nešto se i napravilo

Prije otprilike godinicu, godinicu-ipo dana pisala sam o mrtvim kapitalima ovog našeg malog mista, nabacujući u hodu neke ideje kako poboljšati kvalitetu življenja u njemu, a bez neke pretjerane euforije da će itko na odgovornim gradskim pozicijama išta od tih ideja i čuti, te usvojiti.

Autocesta ni ove godine nije došla do Ploča, a kad će ne zna se, no u zadnje vrijeme, kako su primijetili i moji angažirani sugrađani kolege po blogu, pa tako i ja, nešto se ipak i napravilo.
Najkritičniji problem i rak-rana našeg malešnog grada, a to je sveopća nezaposlenost (preslika situacije u zemlji), nažalost nije smanjena, ali neki mali kozmetički zahvati u našem mistu svjedoče da je netko ipak čuo (pročitao) naše sugestije i krenuo u njihovu realizaciju – što je dobro. Svaki iskorak u tom smjeru, bez obzira na stranačku pripadnost - pozdravljam! Grad i dobro građana trebali bi biti prioritet svake gradske vlasti, a na tome se može i treba raditi slušajući glas građana, međusobno surađujući u pozitivnoj namjeri. Sve se može kad se hoće

Vrlo me ugodno iznenadilo, kad sam jedno jutro vidjela realiziranu vlastitu sugestiju o postavljanju autobusnih nadstrešnica na gradskim i školskim bus stajalištima, o tome je sliku i vijest donijela i Lijepa Naša, vjerujem da mi neće zamjeriti što preuzimam fotografiju s njenih stranica jer s njom dijelim jednaku radost. Naši školarci više ne moraju kisnuti čekajući školski autobus, kao ni drugi putnici.

Također je u vrlo kratkom roku i uz početne poteškoće realizirana i ona ideja o postavljanju informativnih panoa/karti na ulazu i izlazu iz grada, pa iako imam sitnih zamjerki na njihovu nedovoljnu vidljivost kao i na materijal od kojih su napravljeni, sa devizom da poklonjenom konju ne valja gledati u zube - pozdravljam i ovu realizaciju. Čudesno je vidjeti nekoć ideju sada materijaliziranu pred sobom.

Kako još donosi budni kolega Srza također je konačno uređen i onaj južni ulaz u grad kod našeg malog kružnog toka, iako za sada zjapi bez sadržaja, ali je svakako oku ugodniji prizor nego prijašnji kamenjar i odlagalište usputnog otpada (za usporedbu stanja prije i poslije također koristim svoje, kao i njegove fotografije). Ona pješačka staza od toka prema Lidlu sve do Jadranovog igrališta, toliko potrebna zbog sigurnosti djece koja onuda idu na trening ili utakmice, nije izgrađena i ne znam imaju li je u planu uopće graditi.
*prije............................... *poslije

Sjeverni ulaz u grad od strane Splita je dobio rasvjetu koja još nije stavljena u funkciju, ali bude, ne sumnjam.

Dječje igralište kraj crkve se nadopunilo novom opremom za dječju igru.

A ono malo brdašce pored Hotela Bebić, to jest jedna zgodna divljina u srcu grada o kojoj sam govorila da bi se uz malo mašte dala urediti u mali vidikovac sa stazicama i klupicama - dobilo je asfaltiranu šetnicu, klupice, dobija javnu rasvjetu i koševe za smeće

Doduše, moja sugestija da bi se na njemu dala urediti i kapelica/mali spomenik (naglasak na mali) posvećen moliškim Hrvatima koji su većinom odlazili iz ovih krajeva, skulpturom fra A.Kačića-Miošića ili neretvanskog lađara okrenutog ka moru na vrhu brdašca, u svjetlu recentnih događaja poprima sasvim novo značenje Za sada bih stoga bila zadovoljna da se samo posadi kakav borić ili još bolje – koštela, zbog dobrodošlog ljetnog hlada.

Konačno je otvorena i Gradska knjižnica. I radi punom parom! Na dostupnom mjestu u lijepim prostorima, u vrlo kratkom roku postala je centar kulturnih manifestacija i okupljanja naše djece, bravo za vrijedne i angažirane djelatnike!

Na našem Sportskom centu "Močvara" otvoreni su uređeni teniski tereni za koje se nadam da će jednog dana izroditi nekog novog Ivaniševića koji će pokoriti Wimbeldon.

Na padini iznad dječjeg vrtića naša vridna braniteljska udruga (koja redovito poduzima raznorazne ekološke i humanitarne akcije, bravo dečki!) uredila je divljinu, popilala borove na koje su mnogi bili alergični i posadila masline i cvijeće, samo se nadam da uklanjanjem visoke vegetacije neće biti aktivirano klizište koje je bolna točka te lokacije.

Po autentičnom svjedočenju jednog neutralnog promatrača sa mjesta događaja (da ne bi ispalo da vam muljam), sezonski je otvorena i pozornica ljetnog kina našeg Učilišta, doduše ne u ulozi kina (nažalost) već za nastupe bendova, kao i za rijetke, ali željno očekivane, gostujuće predstave profesionalnih glumačkih trupa, koje su uvijek dupkom ispunjene jer su naši sugrađani željni kulture (iako je ruku na srce, ponekad baš i ne kuže). No sve je to sezonski i sve je to periodično, više usputno nego ustaljeno. Sama pozornica ljetnog kina nije posve prikladna za ovakva događanja, zbog lošeg ozvučenja, blizine frekventne prometnice (doslovno joj prolazi pod nosom) i samih zgrada.

Ono što se nije maklo dalje od prethodnog stanja zapuštenosti je ono bogomdano pristanište i vojni kompleks u Baćini koji vape za bezobrazno luksuznom marinom (ovih dana čitam o jednoj takvoj u Crnoj Gori), no za takvo stanje krivca valja tražiti ne isključivo na lokalnoj razini - neriješeni vlasnički odnosi kao i nedostatak državne vizije i strategije hrvatskom su gospodarstvu uzeli i previše danka.

Gradska plaža i dalje nije za kupanje, provjere kvalitete mora redovito upozoravaju na zagađenost, to je bojim se veći problem koji se bez pročišćivaća i kolektora koji bi sveukupne otpadne vode iz zaljeva odvozio na pučinu, neće moći tako skoro riješiti.

Poslovni prostori niz glavnu gradsku ulicu i dalje zjape prazni, kao i Dom Kulture koji samo periodično, par puta godišnje, svjedoči proplamsajima iste. Pločanski kazališni amateri su se pokrenuli, no nadam se da nisu nakon jedine, predug niz godina očekivane, predstave - stali.

One nedovršene predizborne stepenice za Prišnicu (o kojima sam vam pričala da izgledaju kao da ih je projektirao Mladen Grdović u svom najveselijem izdanju) i dalje stoje nedovršene, osim što su dobile ukras u vidu plakata podrške našim generalima.
*prije........................ *poslije

Od jednostavnog turističkog vodiča i karte Ploča sa užom okolicom za turiste, za sada, koliko mi je poznato, nema ništa. Kao ni od uređenja izviđačkih staza i vidikovaca po brdima koja okružuju grad. No ispravite me ako griješim. Po Izvidnici i Višnjici se u zadnje vrijeme nisam verala zbog zmija. Bidne bi beštije pocrkale da me vide, a ja sam ipak ljubitelj flore i faune, nemam ih srca plašiti.

Oko naših divnih Baćinskih jezera nešto poduzimaju samo pojedinci kojima je u interesu urediti okoliš zbog vlastitog bavljenja turizmom, ostalo je nažalost i dalje zaraslo i zapuštano. Cijeli naš kraj vapi za biciklističkim stazama!

Održavanje parkova u samom gradu i dalje funkcionira besprijekorno, dečki redovito kose travu, pilaju drva, tjeraju vjeverice i ne daju nam spavat, na tom planu sve štima.

I ne, don Petar još uvijek nije ugodio svoja zvona, ni on nije pretjerani poklonik dubokog sna

Dobri ljudi dobre volje, živili!

Post je objavljen 19.07.2011. u 20:30 sati.