SV. TEREZIJA AVILSKA
POMOĆ, PODRŠKA I POTICAJ U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
Pripremila: mr.sc. Teodora Živković, OCDS
I UVOD
Neka nas i danas obogati Bog karmelskim duhom preko sv. Terezije Avilske.
Slušali smo ovih svibanjskih nedjelja o Elizabeti od Presvetog Trojstva, o Maloj Tereziji, o Edith Stein i danas nas je ovdje okupila Terezija Avilska. Sve ove svetice, koje nam je Crkva dala, su nam pomoć kako s Bogom živjeti svagdašnjicu. Svaka svetica nam nešto poručuje, njihove poruke su i danas aktualne ako znamo prepoznati i isčitati što je to što možemo usvojiti, prihvatiti i integrirati u naš život.
Sv. Terezija Avilska nas danas pita: "Imamo li hrabrosti predati se Bogu, danas, i koliko mu zaista vjerujemo?" Površno slušajući ova dva pitanja možemo brzo i površno na oba odgovoriti, ali upoznajmo se s Terezijom i njenim životom i radom pa onda provjerimo naše odgovore.
Papa Pavao VI proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Bilo je to prvi puta da je žena bila proglašena naučiteljicom Crkve. To proglašenje bilo je prvo službeno priznanje "ženine" učiteljske funkcije u Crkvi, ali to je ujedno bilo i službeno proglašenje eminentnosti Terezijina učenja i uzvišenosti njena svetoga života.
Sv. Terezija Avilska
"Sv. Terezija Avilska rođena je 1515.god u Kastiljskom gradu Avili u Španjolskoj. Više osobina ju je učinilo slavnom. Bila je velika sveta žena s puno smisla za praktično; obnoviteljica Reda; spisateljica, koja nam je ostavila djela od velike pomoći; mističarka koja ukazuje na put razmatranja i tumači ga; učiteljica Crkve koja svojim autoritetom i iskustvom može voditi svakoga koji živi molitvu i vježba se u njoj. Sva njezina djela izraz su obuzetosti Bogom, koji u njenom životu uvijek iznova preuzima inicijativu, pokazuje joj kako su mnogostrani i puni ljubavi njegovi planovi s ljudima. Bezuvjetno preporuča molitvu kao put i sredstvo do ostvarenja cilja. Kao mističarka, usprkos brojnim izvanrednim darovima, uvijek ostaje čovjek i naglašava potrebu ljudskih vrlina. Živjela je u vrlo kritičnom vremenu Crkve, u vrijeme pojave protestantizma i nestabilnosti crkvenih struktura. U to vrijeme snaga grijeha postavila je u pitanje mogućnost duhovnog života odnosno postojanje nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj i po kojoj se zbiva svetost kršćanina. Bog je odlučio da upravo Terezija Avilska postane svjedok nutarnjeg misterija. Terezijino vrijeme je i vrijeme duhovnih pokreta stoga se Terezija, oslanjajući se na iskustvo svog vlastitog bića i na teološku učenost drugih, upušta u vrednovanje sveukupne duhovne problematike, zauzima stav i daje ideje za daljnje kretanje". [1]
Položaj žene:
"To je vrijeme kada je žena bila potpuno podložna mužu, obitelji, okolini...Žena koja rađa i ostaje u kući. Žena nije smjela iznijeti svoje mišljenje pred svojim gospodarom i ako bi otkrila da je njezin gospodar "sićušan" čovjek mogla se samo pretvarati."
Ako je tako bilo za žene u svijetu kako li je tek bilo za redovnice, a usprkos tome napravila je, uz Božju pomoć, više nego mnogi muškarci u to doba.
II DUHOVNI PUT SV. TEREZIJE AVILSKE
(Izvadak iz magistarskog rada: Teodora .Živković: "Životni projekt kroz prizmu poslovnog projekta")
"Sv. Terezija Avilska sama je u svom životu prolazila i pronalazila put do Isusa, otkrivala faze na tom putu i uočavala zakonitosti, prepoznavala zapreke, opasnosti i prevladavala ih. Otkrivala je što u sebi treba mijenjati da bi prošla kroz pojedinu fazu. Možemo reći da je upravljala svojim životnim projektom, oslanjajući se u potpunosti na Božju pomoć. Uočavala je zadatke koje treba odraditi da bi se moglo krenuti u novu odaju, u novu fazu projekta. U želji da svojim susestrama pomogne na putu, koji je i sama prolazila, sve je detaljno zapisala i ostavila brojna djela kao upute za vođenje životnog projekta. Slika br. 1 prikazuje njezin životni projekt, hod kroz sedam odaja, sedam faza na putu do cilja.
Životni projekt Sv. Terezije Avilske
Sama Terezija opisala je detaljno hod kroz odaje zamka tako da svatko može, čitajući njezina djela, pronaći i prepoznati sebe u nekim od odaja. [2] Ulazna vrata zamka su molitva, duša bez molitve ostaje izvan zamka, a kako zamak nije drugo nego sama duša – Božje boravište – te osobe ostaju prikraćene u vlastitoj spoznaji i spoznaji Boga, dakle, možemo reći da uopće ne pokreću svoj životni projekt.
prve odaje – obraćenje – duhovni život gotovo da i ne postoji. Ovdje su osobe zarobljene svjetskim stvarima. Njihova spoznaja Boga i sebe vrlo je oskudna, ali ipak su u nekom rastu iako im prijeti stalna opasnost da odustanu od puta i izađu iz zamka; da odustanu od svog životnog projekta;
druge odaje – obilježavaju ih snažni i bolni napori uspona, napetost između ustrajanja i odustajanja – ovo su odaje borbe i ustrajnosti, borbe između dva svijeta. Duša sve jasnije čuje Boga, ali je još uvijek nešto vuče natrag. Ovdje su bitni spremnost na borbu, herojski stav, odlučnost i ustrajnost da se ni po koju cijenu ne odustane od puta;
treće odaje – tko je ušao u treće odaje pobijedio je racionalne djelatnosti i na putu je prema vježbanju sabranosti; osnovni rezultati ovih odaja su poniznost, strpljivost, poslušnost – ovdje već polako započinje blaženo duhovno stanje. Duše se silno vježbaju u pokori, sabranosti, čuvaju se grijeha, vježbaju se u djelima milosrđa prema bližnjima. Čežnja za duhovnim iskustvima i nestrpljivost velika su opasnost da duše odustanu i vrate se izvan zamka, zato je potrebna poniznost u strpljivom čekanju;
U prve tri odaje odvija se naporan proces čišćenja duše, gdje je poseban naglasak stavljen na ljudski element odlučnosti, borbe i ustrajnosti, dok počevši od četvrtih odaja Bog je taj koji sasvim preuzima inicijativu.
četvrte odaje – Terezija ih još naziva odaje mira i noći osjetila u kojoj se već osjeća Božja prisutnost, to je prijelaz u život mistike – ovo su odaje u kojima se vježba molitva i savladavaju problemi rastresenosti u molitvi, u kojima Bog daje molitvu ulivene sabranosti i molitvu smirenosti. Tu se događa susret ljubavi i osjećaj Božje prisutnosti;
pete odaje – "živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist" – ovdje je naglasak stavljen na mistično sjedinjenje, koje dolazi nakon sjedinjenja s Božjom voljom;
šeste odaje – u njima Bog čisti i obogaćuje posredstvom dodira u duhu, a Terezija ih još naziva i zaruke duše – ovdje se događaju posljednje pripreme i pročišćenja duše za potpuno sjedinjenje s Bogom; "posljednji korak prije sklapanja braka". Duša nailazi na brojne poteškoće: izrugivanja od strane bližnjih, problemi s ispovjednicima te "duhovne muke kojima se ne zna naći imena";
sedme odaje – tu se događa duhovna ženidba odnosno preobražavajuće sjedinjenje i potpuna obuzetost Bogom i poslanjem na korist Crkve.
Cijelo Terezijino izlaganje je jedna vrsta jednostavne i sažete interpretacije onoga što duhovni život kršćanina jest. Terezija kreće na put koji počinje od tvrdnje da se Bog nalazi unutar zamka i da ga se može dohvatiti. Iznosi povijest svojeg života kao jasno svjedočanstvo kakav je plan milosrđa što ga Bog ima za svaku dušu. Možemo reći da je po opisu njezina života duhovna teologija pošla od konkretnog slučaja da bi onda na temelju njega dala određeno tumačenje božanskog plana spasenja.
Kao što smo promatrali njezin duhovni rast i prolaz kroz odaje zamka kao ostvarenje životnog projekta isto je tako moguće ono što je radila promatrati kao poslovni projekt, jer sama Terezija upozorava da nije dovoljno samo duhovno rasti, nego da nas upravo taj rast potiče i na djela. Tako nam je Sv. Terezija Avilska dala upute za naš životni projekt, ali i poslovni projekt jer kako sama kaže: "Ne pregnete li da steknete i vršite kreposti, ostat ćete vazda patuljaste." I nadodaje: "Ne želimo i ne bavimo se molitvom da uživamo, nego da zadobijemo snagu za služenje Bogu, jer ovome služi i duhovna ženidba da iz nje nastaju vazda djela, djela." [3]
"Kao što se istinsko apostolsko djelovanje rađa iz kontemplacije, tako i autentična kontemplacija uvijek nosi djelovanje. Djelovanje i kontemplacija postaju jedno, tako što jedno uvijek poziva drugo....Nužno je prije biti da bi se moglo djelovati, prvo ljubiti da bi se moglo činiti..."Sestre moje, ne gradimo kule bez temelja jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono što budemo mogle, Njegovo Veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više." [4]
Obnoviteljica karmelskog reda i poznata mističarka osnovala je sedamnaest ženskih i nekoliko muških samostana diljem Španjolske. Na slici br. 2. prikazan je njezin rad kao poslovni projekt. Započela ga je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijed: osnuj samostane, radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao. "Gospodin hoće činjenice, hoće djela. Ako vidiš bolesnicu kojoj možeš olakšati, nemoj oklijevati da žrtvuješ molitvu. Posveti se njoj; ti moraš osjetiti njezine bolove. Ako nju treba nahraniti, ti ostani gladna. U tome je istinsko sjedinjenje s Bogom." [5]
Slika br. 2. Poslovni projekt Sv.Terezije Avilske
1. faza - ZAMISAO - IDEJA
prvo je uočila potrebu da Karmel treba obnoviti i da Red treba ponovno zaživjeti prvotno Pravilo,
donijela je odluku da će napisati Obnovljeno pravilo Karmelskoga Reda – "Duh, odlučnost i volja imali su u njoj takvu moć da je od časa kada je odlučila, stvar već bila kao završena, jer Gospodin dolazi u pomoć onima koji su odlučili da mu služe." [6]
2. faza – DEFINICIJA PLANA
izradila je plan i program obnove i pokazala ih Ivanu od Križa kako bi dobila potvrdu ispravnosti i podršku u pokretanju projekta.
3. faza – START - OSNIVANJE
započela je s par sestara život u malom gradiću u Castili, u Španjolskoj pokazujući primjerom što je naumila,
tijekom osnivanjima samostana pratila ju je i borba s Inkvizicijom, ali uz nju je bio Gospodin koji ju je vodio, tješio i poticao na uvijek nove akcije.
4. faza – IZVEDBA - POSAO
krenula je uvijek s putovanjem i traženjem pogodnog mjesta za samostan, tražila je osamu, mir, tišinu, ali i blizinu vode i pogodnu cijenu,
dobivanje dozvola za početak gradnje i za osnivanje samostana od Provincijala, Crkve i gospodstvenih vlasti zadavale su joj velike muke i bile prva prepreka na putu do cilja. Nisu svi bili blagonakloni i presretni da jedna žena poduzima tolike akcije. "Došlo je vrijeme da sama uzme stvar u svoje ruke. Jednog dana, kad se osjećala nešto bolje, otišla je do njega, pouzdavajući se u vlastitu vještinu pregovaranja koju joj je Bog dao."...."Žena koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima, ali Terezija ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu." [7]
za gradnju kuća zajedno je s građevinarima izrađivala građevinske planove, odabirala građevinski materijal, nadgledavala radove, a često ih i sama vodila – "Sama je preuzela vođenje poslova. Sjedeći na kamenoj klupi unatoč hladnoće, svemu je predsjedavala, sve nadgledala naslanjajući se na svoj štap od kojeg se nije odvajala od onog pada u Avili, za svako pitanje nalazila je najbrže rješenje i poticala ljude jednom riječju ili jednim pokretom ruke." [8]
nakon dovršetka kuće postavljala bi na jedna vrata samostana kip Sv.Josipa, a na druga vrata kip Blažene Djevice Marije; to su bili čuvari samostana i sestara.
5. faza – KRAJ - REZULTAT
za svoje samostane pomno je odabirala sestre, a kriterij je uvijek bio zdrav razum, visok stupanj molitve i krepost poslušnosti i umjerenosti u svim stvarima. Formirala bi procesiju sa sestrama i unijela u samostansku kapelicu svetohranište i raspelo što je bio znak za početak novog života,
organizirala je samostanski život do najmanjih pojedinosti, a posebnu je pažnju uvijek posvetila klauzuri jer je brinula za odvojenost od svijeta – "Zvono: na posao. Zvono: na odmor uz zvrljanje kolovrata. Zvono: na molitvu, zvono: disciplina, zvono: pokora. Zvono: ispitivanje savjesti. Gdjegod se nalazila, štogod radila, svaka karmelićanka u svim samostanima klekne u isti čas i čisti prozračni kristal duše čiju je ljepotu opisala Terezija, i dvije stotine prozirnih srdaca odražavaju lice svoga Kralja." [9] ,
brine i za zdravlje sestara – "Majka se brine i za zdravlje svojih kćeri. Neka ne borave u ćelijama koje su netom sagrađene, dok se potpuno ne osuše zidovi,
odabire starješice samostana – "Catalina znade silno ljubiti Boga i uzvišenoga je duha, a to je dovoljno da znade upravljati. Ona će bit dobra starješica kao i svaka druga. Naučit ću je da strogost treba ublažiti s malo razumijevanja za druge i zasladiti je shvaćanjem za bližnje..... Tako je birajući jednu po jednu i pouzdavajući se više u ono što joj instinkt govori o njenim kćerima, nego u ono što je vidljivo, Majka Terezija od Isusa stvorila je krunu svojih velikih starješica." [10]
vodila je i samostanske računske knjige – "Majka jednako slobodno shvaća pitanje novca kao i sve ostalo: novac je bio za nju sredstvo kojim se služila ne prezirući ga, ali se nije niti vezivala za njega. Nije robovala ni siromaštvu ni obilju. Ako je neka darovita i kreposna novakinja bila primljena u Karmel bez miraza, Majka je zahvaljivala Bogu: "Slava Bogu!" No, isto tako je slobodno rekla: "Obradovala sam se ulasku ove redovnice koja je veoma bogata. Sve je dobro prošlo: "Slava Bogu!"" [11]
vodila je i kao duhovnik duše svojih sestara – "Odstranivši vjernog Juliana de Avila, koji je radi starosti izgubio ugled, rekla je: "čuvao nas Bog od previše starih ispovjednika", i ponovno je sama uporno svojom neumoljivom blagošću preuzela vodstvo duša." [12]
Na kraju poslovnog projekta, nakon što je ustanovila brojne samostane Marcelle Auclair je zapisao i ovo: "Tako je oslanjajući se na svoje dvadesetogodišnje svakodnevno pomno promatranje, uočavajući najmanje reakcije i najbeznačajnije pojedinosti jednako kao i najvažnija zbivanja, preinačujući jedno, imajući u vidu drugo, pozivajući iskustvo u pomoć protiv tradicije i tradiciju protiv prenaglih novotarija, te iste godine 1581. dovršila napokon, točku po točku, Pravilo (Ustanove) Konstitucije obnovljenog Reda Naše Gospe od gore Karmela. Za onih nekoliko mjeseci što ih je provela u Palenciji nije je napuštala ova briga. Bosonogi koji su se okupili na kapitulu u Alca de Henares, morali su konačno usvojiti Konstitucije. Šaljući ocu Gracianu poruku za porukom, ona je do zadnje minute unosila u njih ispravke i poboljšanja." [13]
U Palenciji je saznala da je Papa Grgur XIII odijelio Bosonoge u zasebnu provinciju. Ova bula napisana u obliku pisma predstavlja krunu djela Majke Osnivateljice. Terezija od Isusa vidjela je svoju obnovu ne samo ostvarenu i dovršenu nego i njen nastavak i produženje za budućnost. Dvadeset dva samostana, tri stotine redovnika i dvije stotine redovnica, kako je pisalo u buli Sv. Petra bili su od tada slobodni pred ljudima i pred Bogom, jer su svi postali podložni strogom i nepromjenjivom Pravilu u kojem će se preporađati jedino za Boga.
Tako je uspješno završio poslovni projekt kojem je sponzor bio Gospodin, voditelj projekta Terezija od Isusa, a članovi projektnog tima Bosonogi Karmelićani. Uspjeh je Sv.Tereziji ulijevao snagu jednako kao i borba. Njoj je sve ulijevalo snagu jer je uvijek bila oslonjena na Boga. Živjela je u realnosti Božje sveprisutnosti, u tako uskoj povezanosti s Isusom da nije imala bližeg savjetnika, djelotvornijeg tješitelja i nježnijeg prijatelja od Njega. Bog je za nju bio u svemu i u svima. Ljubila je i radila za svog Gospodina. Jer nadglednik koji radi za svemogućeg gospodara ne vodi računa o vlastitim probicima: on radi bez grozničave užurbanosti ili pohlepe, kori bez mržnje, nepristrano nagrađuje. Kod svakog novoosnovanog samostana mislila je isto što i kod prvoga: "Gospodine ovo nije moja kuća; za Tebe je otvorena i ti se brini za nju.." U Tereziji su se združile Marta i Marija i zato je dostigla takav stupanj u kojem kontemplacija i akcija nisu odvojene nego nerazdjeljive: ona se Bogu u isti mah klanja i služi mu.
Možemo reći da je ovo konkretna uputa za svakog kršćana. No, jasno je da će put prema cilju, prema Bogu biti različit već prema životnim staležima pojedinih ljudi. Ne može se od jedne zaposlene žene, koja je k tome i supruga i majka u obitelji očekivati da po par sati dnevno provede u Crkvi moleći i slaveći Boga, a da pri tom zanemaruje posao i svoju obitelj. Teško je uskladiti poslove ovoga svijeta i odnos s Bogom, ali je ipak moguće. Pravoj pobožnosti ne smeta obavljati one dužnosti koje moramo prema svom životnom staležu. Svaki životni stalež ima svoj duhovni hod i može ga postaviti kao životni projekt.
Iz ovoga zaključujemo što je volja Božja za nas. Božja volja nije jednolična. Crkva je Božji vrt u kojem on želi imati raznovrsno i raznobojno cvijeće. Ta pluralnost čini vrt lijepim. On želi imati ljude koji se izravnije posvećuju molitvi, evangelizaciji, svjedočenju određenog evanđeoskog stava, ali i one koji se angažiraju u društvu i bave vremenitim i profanim djelatnostima uređujući ih po Bogu. Sve su to faze vlastitog posvećenja. Zato Sv.Terezija zastupa pluralnost duhovnosti te veli da "ima mnogo staza na ovom duhovnom putu". Što znači da je glavni put jedan, a svaka faza tog puta ima bezbroj različitih staza. Ona nadalje upozorava, da se čovjek ne treba opterećivati traženjem vlastite staze; ona se sama otvara onome tko iskreno traži Boga i njegovu volju, tko je spreman prihvatiti iz Njegove ruke i ugodno i neugodno. [14]
Kada kršćanin posjeduje tu unutarnju opredijeljenost za Boga i njegovu volju, tada on raste u svetosti kroza sve što čini, a da ni "sam ne zna kako" (Mk 4,27). Sv. Terezija Avilska potiče te osobe da se kroz dan, kada su zauzeti svojim poslovima koji puta u "nutrini uteknu svome Bogu", upute mu kratku riječ pouzdanja, ljubavi, pažnje, kakav uzdah srca. Tako će i poslovni i životni projekt napredovati pod našim mudrim vodstvom i s osloncem na Boga. Konkretne životne okolnosti su različite za svakog čovjeka. Svaka je osoba jedinstvena i neponovljiva. Ima svoju dob, naravne karakteristike, svoju profesiju, stalež, konkretnu situaciju, itd. Ne može se od gitare očekivati zvuk orgulja, ali svi smo dobili iste upute za ostvarenje svojih projekata.
(kraj navoda)
III PORUKE SV.TEREZIJE AVILSKE – NAMA - DANAS
(U nastavku svi navodi su iz knjige Marcele Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve)
Čitajući djela ove svetice i knjige koje su drugi pisali o njoj prepoznala sam četiri osnovne poruke i nekoliko ključnih pojmova koje su bile važne u 16.stoljeću u njeno vrijeme jednako kao i danas u 21. stoljeću, a koji se isprepliću i nadopunjuju. Stotine godina su prošle, a njezina poruka jednako je aktualna i živa.
Molitva - Terezija je učiteljica molitve – opisana je detaljno i pristupačnona početku ovog teksta
Osobni razvoj, život u Božjoj prisutnosti, spoznavanje sebe samog – Terezija nam je primjer kako se boriti protiv sebe i napredovati u duhovnom životu
Pripadnost Crkvi – ističe uvijek vjernost Crkvi
Akcija/djela/rad
I još bih posebno istaknula riječi/pojmove koji se najviše ponavljaju u njezinim djelima i koje su povezane sa svim njezinim porukama. To su ODLUČNOST I VOLJA u svemu i TAŠTINA I OHOLOST U GRIJEHU.
Njezina je nauka odraz vlastitog osobnog života i duhovnog iskustva.
Danas neću govoriti o Terezijinoj biografiji, obitelji, mladenaštvu, bolestima.....iako sve to mnogo govori o njoj. Neću govoriti ni o njenom putu molitve, njenom duhovnom hodu jer bi nam za to trebalo puno više vremena, sve sam to zapisala pa ćete moći pročitati. Danas bih govorila o onim stvarima koje sam usvojila, proživjela i dio su mog iskustva.
Kao poslovna žena tražila sam u njenom životu i radu savjete i iskustva koja govore o prožimanju akcije i kontemplacije, rada i molitve. Tražila sam i našla podršku u svakodnevnom radu.
Izvršni sam direktor sektora u Privrednoj banci koji sam osnovala od početka; nije prije postojao, zaposlila ljude, organizirala posao, a pomoć sam, prije sedam godina, našla u životu sv.Terezije
Krenula sam prvo stazom osobnog razvoja i odlučnosti.
OSOBNI RAZVOJ, ŽIVOT U BOŽJOJ PRISUTNOSTI, PUT SAMOSPOZNAJE I ODLUČNOST
"Terezija je po prvi puta izrekla ključnu riječ svoga duhovnog kao i aktivnog života: Tako sam malo po malo odlučila prisiliti sebe da uđem u samostan determinacion, determinirati, odlučiti. »Odlučih ... «, Odlučila sam, ... « »Od silne je važnosti da počnemo s čvrstom odlukom... « »Duša koja započinje s čvrstom odlukom već je učinila veliki dio puta... « » ... malo, gotovo ništa, jedna sasvim mala odluka......«
"...Sada je znala da osjećaji, želje, ukus, vladanje, sve ono što se čini našim značajem, nije drugo nego skup težnja koje se mogu vježbanjem i navikom pobijediti ili razviti, da je sve to podložno nadzoru volje. Bog je stvorio čovjeka slobodnog da može izabrati savršenost. »On hoće upravo, tu odluku«. »On čeka samo našu odluku da sve učini sam«. "Gospodin pomaže onima koji su odlučili služiti njemu na slavu ".
"Za njene postupke mogli bismo reći: »Dobro je promislila i promotrila ono što mora učiniti, zatim bi izvela ono što je zaključila i odredila, s velikom odlučnošću i ustrajnošću dok ne bi postigla potpuni cilj." Kasnije će reći i za najvišu duhovnost: "Sve je učinjeno onoga trenutka kad se duša odlučila na nutarnju molitvu«. U jednom kratkom poglavlju svoga Života deset puta je napisala riječ determinacion koju je povezala s idejom slobode: »Nužno je da se započne s ovom slobodom i odlukom ... « »Ona koja ima u sebi tu odluku ne treba se ničega plašiti ... « »Treba odlučiti da neće dopustiti da Krist padne pod križem pa makar ta suhoća trajala cijelog njenog života«. (str. 36-37)
˙
"Odlučila je dokrajčiti svoju neodlučnost."
"Usvojila je i devizu grada Avile: Antes quebrar que doblar, radije se slomiti nego popustiti, radije umrijeti nego odustati."
"Nije gubila iz vida da će joj najteže biti boriti se sama sa sobom. Činilo joj se da nije toliko stvorena za svetost koliko za uspjeh u svijetu; optuživala je sebe da je puna pogrešaka i oprečnosti: ponosna ali lakoumna, zapovjednička ali podložna utjecajima; spominje svoje »krajnje licemjerstvo« i odvratnost prema laži, želju da se dopadne, koja ipak nije ublažavala promjenljivost odstranjenih raspoloženja, koja su znala planuti »strašnim« srdžbama, te onaj osjećaj, časti, ono »crno samoljublje«, krivo shvaćeno samoljublje koje »nikakva turpija nije mogla izbrusiti". ( a kamoli svi seminari za managere koji se danas organiziraju)
"Dakle, na početku svoga redovničkog života Terezija je shvatila vrijednost onoga što je nazivala "herojskim činom": "Kad pomislim na to, nema ničega, ma bilo i najteže, što ne bih prihvatila. Iskustvo mi je pokazalo da, ako se prisilim učiniti samo za Boga nešto što je na oko grozno, nagrada će biti to slađa što je bojazan bila veća".
"Sada je postala revnija; već ju je dotakao plamen božanske ljubavi i ona sve više zahtjeva od same sebe. (str. 44)
PRIPADNOST CRKVI
Učestali napadi na Crkvu i pretjerani aktivizam te kako nam Terezija može pokazati put i pravu mjeru u svemu. Kako se Crkva i svećenici danas napadaju neću ni spominjati. Nekome je očito jako važno da ti napadi budu stalni i da svakako ne bude perioda bez napada radi očuvanja kontinuiteta. Da nije bilo sv. Terezije 1989. godine kad sam je prvi puta susrela u njezinim djelima možda bih se i ja uhvatila na taj mamac. "Gdje je zamka?" Zamka je da počnemo misliti kako je Crkva nepotrebna jer se u Boga može vjerovati i bez Crkve, zato je se želi na svaki način diskreditirati, ali ne dajte se uloviti. Bez Crkve nema puta do Boga.
O.Vjenceslav ovako govori u jednoj radio emisiji "Hvaljen Isus i Marija":
" Koliki su se užasnuli nad Gibsonovom Pasijom, ali za Isusom nisu pošli. Koliki su lani vikali na Crkvu koja je stoljećima skrivala jedino Evanđelje, kažu oni, jer se je bojala istine. Tko se od njih približio k Isusu da zaživi s Njime, Njegovo Evanđelje. Hoće li netko od ovogodišnjih razglabatelja Crkvenih pitanja pristupiti k Crkvi kao Majci s punim povjerenjem i dati joj da mu ona pokaže Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. Daj Bože. Ali kao i ranije, svi će oni ostati vani i izdaleka svom oštrinom razuma i logike razglabati, istraživati, zaključivati i osuđivati ono što ne poznaju iznutra."
"U Terezijinom se životu i nauci ističe i osjećaj eklezijaliteta, osjećaj s Crkvom. Crkva! »To je tema našega vremena. To je tema Koncila« veli Pavao VI. (Oss. Rom. 9. IV 1970). Terezija u svojim velikim i »malim« knjigama ističe svoju vjernost Crkvi. U Putu savršenosti piše: »U svemu se držim istina svete Majke rimske Crkve«. U duhovnim izvještajima svojim ispovjednicima dodaje: »Podvrgavam se opomenama Crkve«. A za nju »podvrgavati se isto je što i ljubiti« Crkvu. (Marcelle Auclair). A na smrtnoj postelji razgovjetno i s mnogo dostojanstva i radosti ponavlja: »Gospodine, ja sam kći Crkve«. Terezija izjavljuje da je »kćerka Crkve«. Ona je tijesno povezana s »Crkvom boli« svoga vremena i pati s Crkvom u njenoj obnovi. Trpi zbog dramatičnog rascjepa jedinstva u Crkvi svojih dana kao i zbog profanacije sv. Euharistije i svećenstva. Ona zato, novo osnovanu karmelsku obitelj poziva na molitvu i apostolsko djelovanje. Sve: molitve, žrtve, samoća, rad, sav život zajednice treba da je na službu Crkve. Ako sve nije potčinjeno službi Crkve »tada, sestre, - veli - znajte, da ne ispunjavate svrhu zbog koje vas je Gospodin sakupio na ovome mjestu«: Ona osniva i mušku granu Karmela, -da u Crkvi čuva duhovne vrednote i pomaže joj u nevolji."
"Terezija nam je danas potrebna, da nam ureže u dušu duh II. vat. koncila: duh svetosti i eklezijalnosti, osjećaja s Crkvom!"
Stoga je zovite u pomoć kad posumnjate ili kad sami budete morali nekome objasniti da nemaputa do Boga bez Crkve.
AKCIJA I KONTEMPLACIJA
Današnji pretjerani aktivizam ovako je opisala Sv. Terezija
"Jadna Dona Luisa! " Za osobe njena roda sve je samo obaveza, zato je velika zabluda nazivati ih gospodom, dok su oni zapravo robovi tisuće obaveza....Stjecala sam veliku dobit promatrajući sve to, i to joj rekoh." (str. 98).
"Ne pregnete li da steknete i vršite kreposti, ostat ćete vazda patuljaste." I nadodaje: "Ne želimo i ne bavimo se molitvom da uživamo, nego da zadobijemo snagu za služenje Bogu, jer ovome služi i duhovna ženidba da iz nje nastaju vazda djela, djela." [15]
"Kao što se istinsko apostolsko djelovanje rađa iz kontemplacije, tako i autentična kontemplacija uvijek nosi djelovanje. Djelovanje i kontemplacija postaju jedno, tako što jedno uvijek poziva drugo....Nužno je prije biti da bi se moglo djelovati, prvo ljubiti da bi se moglo činiti..."Sestre moje, ne gradimo kule bez temelja jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono što budemo mogle, Njegovo Veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više." [16]
I kako je krenula?? Započela ga je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijed: osnuj samostane, radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao. "Gospodin hoće činjenice, hoće djela. Ako vidiš bolesnicu kojoj možeš olakšati, nemoj oklijevati da žrtvuješ molitvu. Posveti se njoj; ti moraš osjetiti njezine bolove. Ako nju treba nahraniti, ti ostani gladna. U tome je istinsko sjedinjenje s Bogom." [17]
Osnovala je brojne samostane, napisala 4 knjige i preko 5.000 pisama i to u vrijeme kada je žena bila potpuno podložna mužu, obitelji, okolini...a klauzurna redovnica obvezna na klauzuru i poslušnost Crkvi ... i kako je onda podigla tolike kuće, smjestila redovnice, organizirala sve od gradnje do molitve.?!
Išla je naprijed "s neustrašivošću Duha Svetoga, jer je njena hrabrost nadilazila hrabrost muškaraca i žena". (str. 89-90)
I pitala: "Gospodine, zašto mi zapovijedaš nemoguće stvari? Kad sam već žena, da sam barem slobodna! ali vezana sa svih strana, bez novčića – i bez mogućnosti da pribavim novac, ukratko bez ičega. To su bile činjenice, ali zbog poslušnosti i ljubavi prema Isusu odmah dodaje: "što mogu učiniti, Gospodine?" I tako iz molitve i razgovora s Gospodinom nižu se djela. (str. 91.)
"Terezija pravi nacrte, zapovijeda radnicima, postavlja dvostruke rešetke između kora i kapelice. Rešetke su napravljene od gusto isprepletenih šipki tako da redovnice mogu pratiti službu na oltaru skrivene od pogleda. Zidovi nisu žbukani. Sve je veoma siromašno, ali izvanredno čisto. Terezija je sve tako dobro rasporedila da su razmjeri skladni."
Kad je jednom kroz molitvu dobila poruku ništa je nije moglo zaustaviti, pa sve je ionako radila za Gospodina.
Kolike je prepreke imala čitajte u njezinim knjigama.
"Teškoće su velike i mala skupina gubi hrabrost, ali osnivateljica nikad ne popušta: ona je »odlučila« da postigne cilj. Već tada je bila žena koja se »neće plašiti izvanrednih i velikih pothvata, nego će uživati i radovati se što ih može ostvariti, jer je lagani pothvati nisu zadovoljavali." (str. 92.)
Molitva i rad za Tereziju su isto, evo kako piše na jednom mjestu.
"Međusobno se pomagati, suosjećati, »unijeti nježnost u dobru volju«, radovati se sa susestrama u vrijeme dnevnog odmora« i onda ako vam nije do toga«", njegovati bolesne, služiti u najnižim poslovima, sve je to Terezija stavila u isti red s kontemplacijom ili nutarnjom molitvom: Što nas briga hoćemo li služiti na ovaj ili onaj način" Ljubav prema Bogu ne može se odijeliti od ljubavi prema bližnjemu. (str. 113).
Svojim sestrama je govorila kako Karmelićanka mora zorno pokazati kako »djelima propovijedati, budući da nam apostol i naše neznanje ne dopuštaju da propovijedamo riječima."
"Po njenu sudu dobro upotrijebiti darove koje nam On daje znači njega slaviti".
"Kćeri moje, nemojte očajavati kada se radi poslušnosti moramo baviti materijalnim stvarima!
Ako radite u kuhinji znajte da se Gospodin nalazi među loncima. Tako se ugodno osjećala među loncima u samostanu Sv. Josipa da je Izabel de Santo Domingo zatekla Majku kako je pala u zanos pred pećnicom." (str. 118)
A kako nije uvijek sve išlo glatko znala ju je uhvatiti i malodušnost i tuga. Srećom brzo ju je prolazilo.
"A zatim plače. Plakala je dane i noći u pustinjačkom skloništu sva izvan sebe zbog bolne nemoći: Nemoćna ženica kao ja nije mogla ništa. "Zar ništa? Ništa nego plakati? Nemojmo misliti da smo sve učinile prolijevajući suze, nego zasučimo rukave i radimo."
"Najprije molitva. Molitva može biti borba, šutnja tvrđava, a mrtvenje taktika: duh usredotočen na Boga ima istu snagu kao vojska u pokretu, a nijeme, nepomične žene ispod svoje crne koprene mogu se boriti za mir u svijetu, stvarajući od svake svoje misli, od svakoga svog odricanja "junačko djelo." (str. 126.)
"Ona prelazi preko razboritih razmišljanja i odlučuje jednom za uvijek da ne treba računati uvijek o razumnosti. Razumnost je nametljiva. Za nju teškoća nestaje onoga trenutka kad je odlučila pobijediti: »To me staje samo malo napora u početku.« Ova vječno bolesna žena nazivlje »malim naporom« silne poslove u kojima je radosno sudjelovala. Ona ne zna za oklijevanje, odmah joj je jasno što hoće i smjesta se daje na posao. Ali kad je okolnosti primoravaju da bude strpljiva, ona čeka, ali ne napušta zamisao." – ne odustaje. (str. 128.)
"U vrijeme kada je počimala svoje veliko djelo osnutka, Terezija od Isusa imala je pedeset i dvije godine. Klauzura nije ni malo naškodila onome što je u njenom svjetskom životu dovelo do blistavog uspjeha: još je uvijek lijepa, vesela, živahna, bolji govornik nego ikada i obdarena čarom kojem su se uzalud opirali. Silna iskustva nisu ostala neplodna nego su neprestano nadopunjavala njenu izvanrednu osobnost, ne oduzimajući joj ništa i ne rušeći u njoj ništa."
"Terezija od Isusa je odlučila da se ne da sputati svakovrsnim bolestima koje su joj ipak prouzrokovale neprestane bolove i od kojih je najmanja neugodnost bila svakodnevno povraćanje. Za pet godina klauzure što je proživjela u sv. Josipu ona je sazrela, a da to nije ni slutila; najviši stupanj molitve oboružao ju je za djelovanje. I evo je slobodne, duhom slobodne, gospodarice same sebe, jer se oslobodila svakog egoizma, svakog ponosa i osobnog probitka; puna je srčanosti, svojstvene njenoj rasi, odvažna »odvažnošću koju Bog daje mravu:" ( str. 129.)
IV AKTUALNE PORUKE
A sad evo poruke za nas i ujedno provjera odgovora na ono pitanje s početka: koliko se Bogu prepuštamo i koliko mu vjerujemo, koliko smo kadri postupiti kao Sv.Terezija. Možemo li se ovako prepustiti: "Kad je dobila dozvolu za otvaranje jednog od samostana ona ode očarana »uvjerena da ima sve premda nije imala ništa.« Preostala su joj samo tri-četiri dukata. »Terezija od Isusa i tri dukata ne znače ništa, ali Terezija od Isusa, tri dukata i Bog, to je sve."
Ali »kući ni traga«. Terezija po svom običaju ore, sije, radi svim svojim silama i mogućnostima, pa i preko toga i nepokolebivo čeka ispunjenje obećanja: »Kucajte i otvorit će vam se«. Kucajte znači: radite. (str. 146. – 147.)
Posebno mi se dopada ovaj komentar njenog ispovjednika:
"Ovaj provincijal, Juan de Salinas, viđao je Tereziju za vrijeme cijele korizme i gotovo je svakog dana ispovijedao. Mudro je i dalje ostao kod svoje tvrdnje i rekao ocu Banezu: "Prevarili ste me kad ste rekli da je Majka Terezija žena. Vjere mi, ona je muškarac i to od onakvih koji imaju najviše prava nositi bradu."
Odlučan duh majke Terezije, njena hrabrost u suočavanju sa zbiljnošću, bilo da se radi o materijalnim ili duhovnim stvarima, nije svojstvo muškaraca nego velikih duhova i pravih značajeva. (str. 169.)
˙"Majka Osnivateljica posjedovala je rijedak dar da povezuje ljubav prema samoći i kontemplaciji sa sposobnošću da pregovara sa svijetom, oboružana pronicavošću, opreznošću, pa i lukavošću. Za nju je uspjeh njenih pothvata značio ostvarenje Božje volje na zemlji. I kada priznaje: »Ja sam stara i umorna al' moje želje to nisu,« dokazuje koliko je još uvijek snažna njena sklonost za radom pod žezlom "Kapetana ljubavi, Isusa našeg jedinog dobra!"
(str. 245.)
"Radost i napredak u ljubavi, to su plodovi što ih je Terezija od Isusa ubrala na drvetu križa. Napredak u blagosti uvijek je divan znak, naročito kada se rađa iz velike patnje; no u očima Majke Osnivateljice on dobiva svu svoju vrijednost istom onda kada je usmjeren prema djelovanju." (str. 251.)
"Terezija radi, pa i spletkari, ne preza pred nikakvim naporima, noći provodi u pisanju pisama i knjiga, a dane u upravljanju, poticanju, nadahnjivanju i borbi. No kraj svega ovoga za nju je najbolje šutjeti i razgovarati s Bogom. Jednom riječju: odlučno raditi kao da ne molimo, i tako žarko moliti kao da ne radimo. U njoj su uvijek nerazdvojno združene Marta i Marija i zato je dostigla takav stupanj u kojem kontemplacija i akcija nisu odvojene nego nerazdjeljive: ona se njegovu Veličanstvu u isti mah klanja i služi mu.
SAVJET ZA NAS DANAS:
"Molitva, molitva, drage sestre! "Svaku ozbiljnu odluku pretresite najprije u molitvi!" "Slušajmo Boga kao što se sluša najbolji prijatelj...Kada nastojimo vršiti njegovu volju nemamo se čega bojati..On uzima sve u svoje ruke. Jer Krist je izvanredan prijatelj, ako gledamo u njemu čovjeka s njegovim slabostima i patnjama; tada On ostaje s nama. Kada se naviknemo da ga tako gledamo, lako ćemo ga naći pokraj sebe..." i živjeti uvijek u Božjoj prisutnosti. Na taj način njen dobri Prijatelj nije ju nikada ostavljao. Upravo u ovim trenucima, kada je po logici svaka nada bila nemoguća Majka Terezija je bila najjača. Prijatelji su pobjegli ili se sakrili, Kralj šuti, mržnja je udvostručila nasilje protiv Obnove, ostaje jedino Bog, ali »Bog je dovoljan.« .
Pouzdanjem u Boga, potpunim povjerenjem, pobjeda je zasjala. Velika je istina: »kada se počnemo pouzdavati u ljudska sredstva, božanska nam mogu otkazati. Bog samo čeka našu odluku da mu se prepustimo pa da sve sam učini.«
PORUKA ZA MENAGERE I PODUZETNIKE
˙Moram zahvaljivati Bogu zbog načina kako ona vodi svoju kuću i zbog talenta koji pokazuje....Po svemu se vidi: žena koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima. Ali Majka ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu. Nije propustila da upozori na to Mariju Bautistu:
Najprije počinje nježnošću: »Čudno je kako me gotovo sva pisma umaraju osim vašeg ... « Zatim slijede posve određeni prigovori: » ... Žalosno je kada je čovjek uvjeren da sve znade kao što ste vi uvjereni; i još tvrdite da ste ponizni! Znajte da mi se nimalo ne dopada vaše uvjerenje da nitko ne radi tako dobro kao vi ... Neka vaša časnost prestane s tim lukavštinama." (str.285.)
Živjela je u realnosti Božje sveprisutnosti, u tako uskoj povezanosti s Isusom, da nije imala bližeg savjetnika, djelotvornijeg tješitelja i nježnijeg prijatelja od Njega. Bog u svemu. Bog u svima. Je li mogla prosuđivati? Mogla je samo ljubiti i raditi za svog Gospodina. Jer nadglednik koji radi za svemogućeg gospodara ne vodi računa o vlastitim probicima: on radi bez grozničave užurbanosti ili pohlepe, kori bez mržnje, nepristrano nagrađuje, »kupuje kao da ne posjeduje, služi se stvarima kao ne služeći se«. U njemu nema nemira: Kod svakog novoosnovanog samostana mislila je isto što i kod prvog: »Gospodine ovo nije moja kuća; za Tebe je otvorena i ti se brini za nju ... " (str. 289).
Nikada nije lagala, nikada nije o nikome zlo mislila. Energična kada se radilo o probicima Reda, toliko je bila ponizna kada je bila ona u pitanju da se pokoravala vlastitim podložnicama. Znala je reći: "Ne znam zašto me zovu Osnivateljicom, kad je Bog osnovao te kuće ... «
V ZAKLJUČAK
Pokazala nam je kako pronaći pravu mjeru, što je rad Bogu po volji, a što pretjerani aktivizam i kako se kroz molitvu pronalazi prava mjera i kako u našem životu, ako Bogu vjerujemo, nema mjesta onoj destruktivnoj i depresivnoj izjavi: tu se ništa ne može.
"God. 1915. jednim okružnim pismom izdanim u Ministarstvu rata kralj Alfons XIII, proglasio je Tereziju zaštitnicom četa i korpusa svoje intendature. To je bilo dostojno priznanje administrativnim sposobnostima one koju je sveučilište u Salamanki već proglasilo doktorom mistike, a sv. Petar joj priznao »nebeske časti«".
Mogu je uzeti za zaštitnicu i žene kućanice i zaposlene žene našeg stoljeća, kao i svi oni koji izgrađuju, rade i stvaraju, svi koji štuju prijateljstvo, svi koji se nadaju unatoč protivštinama. Jer sigurno nije najmanja Terezijina zasluga što je pokazala da Bogu odani čovjek mora biti ujedno i potpuni čovjek, i da veliki sveci ne preziru male kreposti. (str. 305.)
Neka sv.Terezija Avilska postane i naša prijateljica, suputnik i naš putokaz prema Bogu i primjer kako živjeti u Božjoj prisutnosti, svaki trenutak i kako u molitvi čuti što nam je činiti.
Sve što mi ne možemo Gospodin može i kako kaže Psalam prve nedjelje svibnja: " Djela ruku naših nek uspiju Gospodine".
Mjesec svibanj je kao Terezijin samostan, na početku 1. svibnja je sv.Josip, na kraju, s druge strane, Blažena Djevica Marija, a tijekom cijelog svibnja karmelićanke i karmelićani i mi s njima.
SAVJETI:
Nemoj lijegati pospan, nego veoma budan u želji za Gospodinom. Sretni oni koji se bave molitvom prije nego usnu i koji se, budeći se, odmah vraćaju molitvi.
Molite sv.Josipa, kojeg je i sama molila, za pomoć u molitvi.
Uvijek se trudila živjeti u Božjoj prisutnosti. Ona neprestano moli i radi.
Za najmanju riječ što dovodi do neprijateljstva˙ treba se odmah ispričati, treba mnogo moliti i ne praviti iz svoje povrijeđene taštine pitanje časti. Ah, to pitanje časti (puntillos de honora), koje je dugo vremena bilo za Tereziju de Ahumada kamen spoticanja! Terezija od Isusa je uzviknula: »Krv mi se ledi kad se toga sjetim! Ako je i s vama tako, budite uvjerene da ste izgubljene, vjerujte da ste istjerale Zaručnika iz svoje kuće, vičite Njegovom Veličanstvu i brzo potražite lijek.
Otkrila je štetno djelovanje nepotrebnih riječi, razorno djelovanje kritiziranja, kojem se nije uvijek lako suprotstaviti. Samoća, naprotiv, pogoduje šutnji; šutnja sabranosti a sabranost pogoduje snazi. Snazi da može biti sretna. Ne samo za sebe nego za svijet. U njoj se potreba za djelatnošću izražava u obliku želje za apostolatom. Ali ljudski glas ne može postići toliko koliko duša sjedinjena s Bogom u molitvi. Šutnja usredotočena u Bogu jača je od buke.
Ali što treba uraditi da puni ljubavi i sklonosti postignemo čvrstu blagost, kako da uništimo "mračni osjećaj časti"? Onom najvećom krepošću koja je uvijek pogodba svih ostalih kreposti: poznavanjem samoga sebe.
Ali liječnici svijeta su je osudili. Odlučila je zato da pozove one nebeske, i oslanjajući se na svoju lijepu logiku, izabrala je sv. Josipa: "Ovaj slavni svetac pomaže nam u svim potrebama. Gospodin nam pokazuje da ga sluša na nebu kao što ga je na zemlji zvao ocem i bio mu poslušan"....
UPOZNAJ SEBE SAMOGA
"Upoznavanje samoga sebe je kruh s kojim moramo blagovati sva ostala jela pa i ona najbiranija, ne smijemo uzimati hranu bez toga kruha.« Majka nikada neće prestati govoriti o tom pronicavom promatranju samoga sebe. Kada ova snažna duša koju su nutarnja molitva i božanska milost malo po malo oslobodili od onoga što bi psihoanalitičar nazvao njenim kompleksom samokažnjavanja, uzimlje za svoju devizu tri riječi: »Raditi, trpjeti, ljubiti i kada traži kušnje, nema u tom nikakve morbidne tendencije: »Kušaj nas, Gospodine, ti koji znaš istinu, kako bismo upoznali sami sebe. Jedino nam patnja pokazuje našu stvarnu snagu ili iluziju naše samodopadnosti. Za Tereziju od Isusa trpjeti znači upoznavati samu sebe, a »moramo oplemeniti i svoje shvaćanje kako nas istina o nama ne bi kukavički orobila."
Nadam se da će svatko od vas pronaći putokaz za sebe i svoju dušu.
mr.sc. Teodora Živković
teodora.zivkovic@pbz.hr
--------------------------------------------------------------------------------
[1] O.Antonio Sagardoy, OCD, Duhovne meditacije 3, Provinicijalat hrvatskih karmelićana, Zagreb, 1989.
[2] Isto kao prethodno
[3] Isto kao prethodno
[4] Isto kao prethodno
[5] Otac Antonio Sagardoy, OCD: Razgovor s Bogom piše vam Terezija Avilska, Duhovne meditacije, Provicijalat hrvatskih karmelićana, Zagreb (Remete), 1989.
[6] Marcelle Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve Sv. Terezija Avilska, Knjižnica duhovnog života, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1970.
[7] Isto kao prethodno
[8] Terezija Avilska: Moj život, Kršćanska sadašnjost i hrvatski karmelićani i karmelićanke, Zagreb, 1991.
[9] Isto kao prethodno
[10] Isto kao prethodno
[11] The Wisdom of St. Teresa of Avila – compiled by Ruth Burrows, Lion publising, 1998.
[12] Isto kao prethodno
[13] Marcelle Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve Sv. Terezija Avilska, Knjižnica duhovnog života, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1970.
[14] Usp. Isto kao prethodno
[15] Isto kao prethodno
[16] Isto kao prethodno
[17] Otac Antonio Sagardoy, OCD: Razgovor s Bogom piše vam Terezija Avilska, Duhovne meditacije, Provicijalat hrvatskih karmelićana, Zagreb (Remete), 1989.
http://www.ocds.karmel.hr/
Post je objavljen 19.07.2011. u 16:24 sati.