Da se bar mogu probuditi u nekom ljepšem jutru, negdje gdje oko mene nema dobro poznatih stvari, sama...
Da bar jedan dan mogu započeti bez uvijek istih misli, o njemu...
Da mi je bar jedan put imati mogućnost okrenuti sklopku na off i zaboraviti...
Da bar...
Ali nije...
Moja jutra su već danima ista...
Moje misli već mjesecima imaju samo jedan put...
Moja sklopka je zaglavila u položaju koji mi ne da zaboraviti... njega.
Do kada?
Post je objavljen 19.07.2011. u 11:44 sati.