Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thestoryoffullmoon

Marketing

LJETO (21st part of Full Moon)

''Jao što ste mi falili, nisam vas vidio stoljećima.'' sprdao se Mark. ''U jebote što ste ostarili.'' Pokušavajući biti ozbiljan počeo je prebirati po Sammynoj kosi.
''Maaaarkkkk!'' zarežala je.
''Izvini, samo sam pregledavao imaš li sijedih. Učinilo mi se da sam vidio jednu.''
''Aham, odi na pregled za vid. Imam ti ja vezu.'' Odbrusila mu je i izbeljila se.
''Odlično. Imaš vezu samo za pregled il' i za kupnju naočala?''
''Ma dobiješ sve.''
''Aaa, super, možda se sad prestanem zabijat u stupove.''
''Ne, to nije stvar tvog vida, to je tebi u duši. Kako bi ti živio da se bar jednom dnevno ne zabiješ u neki stup?''
''Vjerojatno... NORMALNO?''
''Ne znam baš... Bila bi to jedna velika promjena. Ne smiješ se tako naglo mijenjat.''
''Da. Ipak, nebi mogao živjet bez toga. Imaš ti pravo. Ne smiješ se tako naglo mijenjat..'' rekao je sam sebi i na kraju pukao od smijeha.
''Oke vas dvoje. Dosta!'' zaderala se Katie i prekinula njih dvoje.
''Znate šta, meni je dosadno ovdje. Mogli smo opet negdje?'' upitala sam
''Jedino ako ti ispod kuće, na stablu, umjesto kruške rastu novci. Onda može!'' rekao mi je Tom.
''Nema se para. A ionako za dva mjeseca idemo u Hrvatsku.'' Oglasio se i Andy.
''A i mislim da je nakon onog hotela u Ontariu svim ostalim hotelima u Americi poslana naša slika uz upozorenje: Ne primajte ove ljude u svoj hotel! Pogubni po život!'' Smijala se Lizzie.
''Da, imaš pravo. Ali ajmo nešto zabavno radit.'' Rekla sam.
''Evo, samo sekundu.'' Zavikala je Katie i već se spustila u prednji dio dvorišta, kako smo mi bili u njenom vrtu. Došla je za minutu s velikom gumom iz koje se izlijevala voda.
''SURPRISEE!!'' rekla je i počela zalijevati po nama. Nismo se ni snašli već smo bili mokri do gole kože.
''Ok. OVO JE RAT!'' zavikao je Bill.
''U kojem sam ja pobjednica, jer kako vidite iz priloženog, jedino JA imam oružje.''
''Ne zadugo.'' Rekao je Tom i otrčao do naše kuće. Preko ceste je vukao upaljenu gumu s vodom. Auti su svirali i ljudi su vikali, ali ovaj je naumio pokazati Katie da nije jedina koja ima oružje. Došao joj je s leđa i odmaknuo majicu od tijela. Samo je naslonio gumu i pustio vodu da curi niz njena leđa, sve do nogu.
''TOOOOOOOOOOOOMMMMMM!!!!!!!'' zaurlala je, doduše nakon dvije minute, dok je shvatila što se događa, i potrčala za njim. On je jurio ponovno preko ceste do kuće i usput prao auta, a kako je bilo ljeto, ljudi su imali otvorene prozore.
''Besplatno pranje auta, vanjsko i unutarnje, uz dodatno BESPLATNO tuširanje. Jest da je voda malo hladna, ali nemorate vodu kod kuće trošit.'' Vikao je uz smijeh, a Katie više nije mogla trčat od smijeha.
''Koji si ti debil. Čovjek se ne može pošteno naljutit na tebe.''
''To mi je u krviiiii!'' počeo se derati dok je još uvijek trčao da spremi gumu.
''Vidim, vidim.'' Vikala je preko ceste.
Vratila se, a i Tom je za par minuta, dok je spremio gumu.
''Evo vas dvoje ratnika.'' Sprdao se Bill
''Aha. Muči ti.'' Krenuo mu je odbrusiti. Odmah sam krenula po Katinu gumu. ''Doživjet ćeš ti ratova. U svakom smislu.'' Nasmijao se a ja sam ležerno upalila vodu i počela ga zalijevat, kao, ups, nisam ja.
''Obećao si!'' zaderala sam se pokušavajući nadglasati njegovo vrištanje.
''OPROSTII!'' derao se trčeći preko čitavog Katinog vrta. ''Neću više!''
''Aha, dokad?!'' povikala sam sarkastično.
''Do...ekskurzije!!!'' došao je do mene i pokušao mi oteti gumu iz ruke.
''Obećaješ?'' bilo je to poprilično vremena, za njega.
''Da.'' Rekao je odahnuvši kada sam zatvorila vodu. ''Hvala ti.'' Pao je na tlo.
Krenula sam ga prekoračiti i, usput, kao slučajno, nagazila na njega. ''Ups.'' Izbeljila sam mu se.
Taman kad sam zadnjom nogom prelazila preko njega povukao me i pala sam na njega, mokrog. Još me snažno zagrlio pa sam i ja uskoro bila mokra koliko i on.

Nakon čitavog 'vodenog showa' prvo smo se svi otišli osušiti i presvući a onda smo odlučili otići u kino. A to nas je koštalo kao jedno malo putovanje. Dečki su inzistirali na kokicama, piću i bombonima. Još prijevoz do grada i ulaznice...
Film nikome nije bio pretjerano zanimljiv, pa su se oni, kako smo sjedili u dva različita reda, počeli gađati kokicama. Kosa mi je bila prepuna kokica, a poslije sam našla i jedan M&M bombon. Andy i Mark su vodili bitku, a kada bi slučajno pogodili Sammy ona bi pošizila i usred kina se digla na noge i počela derati na njih. Kada se to ponovilo već stoti put progurala se kraj svih ljudi do jedno pa onda i do drugog i oboma im sasula sve kokice na glavu. Izgledali su poput božićnih jelki posutih umjetnim snijegom.
''99 ways to dieee. And one of 'em r POPCORNSSSSS!!'' zaderala se preko cijelog kina. A onda je uletio čuvar i doslovno je iznio iz kina. A kad se Tom pobunio, iznijelo je i njega. Onda su se Andy i Mark nastavili gađati pa je i njih izbacilo. Lizzie i Katie su se počele histerično smijati nečemu, ali one su dobrovoljno izašle. Kako su čuvari shvatili da smo i Bill i ja s njima, upitali su i nas želimo li napustiti dvoranu. Mi smo ostali sjediti, i tek onda shvatili koji smo film gledali. The Butterfly Effect. Uživjeli smo se u film, jer je bio poprilično zanimljiv, a i dok smo bili na Floridi čitali smo kritike za taj film. Cijeli film sam bila naježena. Film je trajao nekih 1ipo sat. Kad je završio, izašli smo van još uvijek pod dojmom filma, a oni su nas čekali ispred ulaza u nekom kafiću.

''A napokon.'' Mark je bacio neke papiriće kao konfet u zrak.
''Mogli ste izaći za nama.'' gunđala je Lizzie.
''Film je bio predobar! Baš ste budale što ste izašli.'' rekla sam.
''Nismo mi izašli, nas je izbacilo. Velika razlika!'' naglasio je Tom.
''Svejedno. Usput, hvala na kokicama.'' Svi su se nasmijali.
''Bar nešto pozitivno proizašlo iz našeg gađanja.'' zaključio je Andy.


Post je objavljen 18.07.2011. u 22:26 sati.