Marketing
PSIHOLOŠKI PRISTUP - IGRAČKE
12.6. 2011. potrošeno 126 kn u online kupovini
Dobar dan, vi ste kolekcionar igračaka i imate velik problem. Kažete sebi ja želim kolekcionirati samo jednu vrstu igračaka, al onda odjednom iskrsne još nešto, pa još nešto za što ne možete reći NE i odjednom ste pretrpani desetinama raličitih kolekcija od kojih vam je svaka posebno draga. Zašto igračke? Zašto ne kolekcionirate, recimo, novac i to ovaj s kojim se još uvijek može živjeti? Postoje dva razloga zašto.
Prvi – bili ste mali, imali ste lijepo djetinjstvo, imali ste samo igračke i nikakve druge probleme. Te igračke nikada niste uništavali, a kada bi se koja slučajno od igre raspala bili ste jako tužni. Već tada ste bili naklonjeni kolekcioniranju, ali to još niste osvjestili. Jedini zadatak u vašem dječjem životu bila je mašta, kako stvoriti svijet, kako posložiti figurice, kocke, autiće. Godine su prolazile i stigao je Dark Age, svjedno ste voljeli svoje igračke, ali niste imali vremena za njih. Sve manje je bilo prijatelja koji bi stizali na igranje,pa ste ih spremili u ladicu, potkrovlje ili podrum. Kad ste se osvijestili od puberteta i kad ste osjetili nostalgiju jer ste na internetu ugledali vašu igračku i potom je izvukli iz zaborava, očistili od prašine i zagrlili. Nakon tog je uslijedilo – želim ih još! Sreća u nesreći, ili obrnuto, u međuvremenu dok smo mi odrastali stiglo je doba interneta, lake nabave tako da nam je omogućeno velikom brzinom vraćati komadiće svog izgubljenog djetinjstva i ponovo ih slagati na policu.
Zašto želimo nabaviti ono što smo već imali – jednostavno, ne podnosimo čvor u želucu kad se prisjetimo nečeg što nam je toliko značilo u toj važnoj životnoj etapi kad smo se tek učili svijetu. Neugodnost u želucu dolazi kad se sjetimo rečenica; jao, ja sam to imala, poklonila nekom,a taj je to bezdušno bacio u smeće. Jao, ja sam to imao al' mi je nestalo. Jao,mi smo to imali ali su nam starci bacili. Nestalo kod selidbe, ukrali ...
Kad napokon nabavimo ono što nas usrećuje, kad vratimo komadić puzzle koja nam je godinama nedostajala onda se osjećamo potpuniji, a još jedan sitan nesvjestan razlog veselju je što ste ponosni na sebe jer ste nekim čudnim čudom vratili igračku i to za sitne novce, igračku koja se rijetko nabavlja i koja ima starosnu vrijednost.
Drugi – bili ste mali, imali lijepo djetinjstvo, imali ste samo igračke i poneki sitan problem. Imali ste igračke koje su vas ispunjavale do trenutka kad bi se u dvorištu pojavilo dijete koje je imalo SVE. Dijete čiji su roditelji kupovali na tone kvalitetnih brendiranih igračaka dok bi ono prezasićeno i bezvoljno držalo u ruci npr. Mastersa. Jedini cilj u igri mu je bio – gledajte, ja to imam . Pamtite cijeli život to djete koje je došlo pokazati igračke za kojima vi patite jer vaši roditelji ili nemaju novaca ili ne žele da ste razmaženi i da imate sve što poželite. Pamtite ga jer vam ne bi dalo tu igračku da se igrate pošto je to SKUPA iako kući ima još jednu takvu, potpuno istu. Nakon tih sitnih problema zaboravite na igračke, kreće pubertet i više ništa nije važno osim izlazaka i pokoje tv serije. Kad napokon strka prođe, smirujete se, pravite gnijezdo. Gnijezdo se pravi razmještanjem namještaja, posebno polica i vitrina, pošto ste odlučili biti kolekcionar i to sasvim sllučajno kad ste naletjeli na jeftin lot onih istih brendiranih igračaka koje nikada niste posjedovali. Nakon što ste zadovoljili svoje djetinjstvo, počinjete opsesivno provjeravati na internetu što bi još moglo postojati, a da je vezano za vašu kolekciju. Pri kupnji se tješite kako će se jednog dana to isplatiti,pa kupujete čak i duple primjerke, ma sigurno ćete imati izložbe i muzej. Uvjereni ste da ćete vašim potomcima osigurati fino bogatstvo. Otkrivate beskrajan svijet rariteta za koje ste spremni isprsiti aktovku novca samo da prepunite police i ugledate tu šarenu masu koja vas istodobno usrećuje i užasava.
Post je objavljen 18.07.2011. u 13:03 sati.