Jedna od najčešćih pogrešaka u zavođenju je nedostatak dodira. Ovo je ekskluzivno muško-ženska stvar, jer žene u pravilu neće prve dodirivati muškarce od straha da ne budu shvaćene kao "lake", a muškarci međusobno imaju drugu vrstu dodira (tapšanje po leđima, "besa", itd.).
Prije nego su naši preci mogli govoriti detaljnije od neartikuliranog brundanja, komunikacija se odvijala isključivo jezikom tijela i dodirom. Duboko u svim ljudima leži potreba za dodirom, koji prenosi jednostavnu, a ipak neizmjerno složenu, poruku "nisi sam". Zbog toga je dodir toliko bitan za izgradnju intimnosti, i zbog toga i toliko izgubljen u modernom svijetu koji se oslanja na isključivo riječi i barijere.
Riječi su sasvim dobar alat za privlačnost, intimnost i sve ostalo, ali imaju kratkotrajni efekt. Dodir je ono što funkcionira kao njihovo sidro, što ih prebacuje u nešto trajno i što ostaje zapisano duboko u nečijem dojmu o drugoj osobi. Ovo ne treba miješati s očajnim pipanjem, što je klasični primjer pogrešne upotrebe dodira. Dodirivanje počinje od prve sekunde upoznavanja. Prvi njegov izraz, ugrađen u našu kulturu kroz stoljeća, je rukovanje. Slab, neodlučan i mlohav stisak ruke može reći dosta o osobi. No problem nije u rukovanju, već u nedostatku dodira poslije toga.
Kada si vani (na spoju ili kako god to želiš nazvati), trebao bi je barem povremeno dodirivati. Čini li se ideja da se nagneš i poljubiš je uznemirujućom i opasnom, kao nekakva ograda koju treba savladati? Naravno! Ali dodir je ono što stvara ili uništava situaciju.
Kad bih imao kunu za svaki put kada sam čuo "osjećalo se nešto u zraku, ali nije se ništa dogodilo", bio bih bogat čovjek. Najčešće se radilo o tome da, iako je postoala "iskra", nije potpomognuta nikakvim dodirom, i to je dopustilo barijeri da naraste, iz obične drvene ograde u žičanu, pa zatim u betonski zid, ogroman i nepremostiv, i iskra je umrla u tami iza njega.
Žene, ako nešto osjećate ali ne želite se činiti lake, čak i vrlo lagan dodir s vaše strane je već priličan indikator interesa. Možete ga upotrijebiti tako da vrlo suptilno pomognete tom "zgodnom momku" da se odvaži, bez da se činite "lake".
Pouka priče je da ti mora prirodno dolaziti dodirivanje ljudi, počevši s tim već od kad je upoznaš, i zatim pomalo eksalirati. Ako te strah da će i to biti krivo shvaćeno, počni s prijateljicama kako bi se pomalo naviknuo. Povremen dodir nadlaktice (naj-prihvaćenijeg mjesta na tijelu) će učiniti više za tebe nego najpametnija priča. Ako je tvoj dodir dobar, čak ni propuštanje poljupca neće biti toliko bitno kao što je uvriježeno mišljenje, već će samo povećati slatku tenziju.
Post je objavljen 18.07.2011. u 12:48 sati.