Marketing
Priče iz turopoljske pilane (7)
"SVAKI SEDMI TALAC"
Slijedećeg jutra ustaše su podizale represalije. Radnici su raspoređeni u stroj, a svaki sedmi
odveden u talac. Taoce su zatvorili u školu i jednu kuću. Isptivali su ih i tukli. Prema nekim
sjećanjima talaca je moglo biti 30 do 36. Neke su odveli u Zagreb, na preslušavanje, ali nitko
nije stradao. Prema jednoj verziji - taoci su trebali da budu prijetnja partizanima, ako se odluče
da ponovno napadnu pilanu, a prema drugoj - taoci su bili ljudi za koje se sumnjalo da imaju
neke veze s partizanima. "Imala sam 12 godina" - priča Ruža Lukiček - "kad sam majci, koja je
također bila zatočena kao talac, nosila hranu: špek,šunku... Taoci su neko vrijeme zadržavani,
zatim pušteni kućama, a neki su preslušavani više puta.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"DRUGI NAPAD - UOČI OSLOBOĐENJA"
U sklopu oslobodilačkih akcija što ih je u ovom kraju vodio Posavsko - turopoljski odred,
partizani, s Dragom Lučanom na čelu, opet su napali pilanu 7. svibnja 1945. godine. Domobrani
i ustaše koji su se poslije poslije prvog napada opet vratili u pilanu i držali je pod kontrlolom, nisu
pružili značajan otpor i pobjegi su glavom bez obzira. Bivša blagajnica Dragica Lejb, sječa se
oslobođenja i tog susreta s partizanima: "Bio je to nezaboravan događaj i veselje. Jedan mi se
partizan obratio i zamolio cigaretu i pokupio odbačeno oružje. Uništili su ložionicu i pokušali
(po drugi put) zapaliti pilanu". Opet ostaje pitanje da li je namjera bila stvarna ili nije, jer mokro
drvo nije dobro gorjelo, a teško je vjerovati da partizani ne bi znali zapaliti pilanu da su to i htjeli.
Uz partizansku pjesmu, u turopoljski kraj i već 34 godine staru pilanu, stiglo je oslobođenje, a
zajedno s njim i navještaj novoga doba u kojoj će prva briga biti obnova zemlje.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"STARI STROJEVI, ALI NOVI ZANOS"
Pilana se 1945. godine nije mnogo razlikovala od one s kojom je Deutsch počeo 1911. godine.
Bila je u istom stanju, ili još gorem. Trupci su se i dalje pilili, zatim razvrstavali po kvaliteti i ručno
prenosili do stolova gdje su obrađivani. Irađivali su se bulovi. Bulovi su se pregledavali, piljenice
škartirale i slagale za prinudno sušenje. Postupno se počelo proizvoditi i finu građu, furnire,
najfinije daske i središnjeg dijela trupca. Uvjeti rada nisu bili bolji od predratnih. Ipak, sve je teklo
u zanosu obnove. Često nije bilo vremena, a ni sirovina, da bi se postiglo potrebnu kvalitetu.
Išlo je sve, pa čak i "mušičava" roba, ako je i nje bilo dovoljno.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige...)
Post je objavljen 16.07.2011. u 16:27 sati.