Ponekad se pitam koja je moja uloga. Zašto sam tako drukčija od drugih ljudi. Razlika je u biti samo u jednom, to što ja slušam sebe,a oni (masa) slušaju druge. Dakle, nije problem što ljudi različito 'misle'......
Svi mi sve jako dobro znamo , što je dobro a što nije, što je prirodno, a što je izopačeno, samo se većina toga ne pridržava i žive u nekoj vrsti mamurluka il pijanstva, hipnoze...nevjerojatno.
I eto, priznajem , imam problema u međuljudskim odnosima, naime poprilično sam iskrena, jednostavno mislim da je sve ostalo jalovo i traćenje vremena i udovoljavanje nečijem prividu o odnosu.
Unatoč svemu tome, nisam jena od onih (možda upravo zbog navedenih razloga) koja se iskaljuje na drugima, ako me pukne hormoni ili mi padne šećer ipak pritegnem trzaj da se iskalim i odem rađe slušat mjuzu, ili pisat ili nešto treće. Ne psujem prolaznike jer me moji nisu voljeli kako treba, ne bacam flaše po asfaltu iz bijesa, ne bacam čini na nikog, ne guram se u redove i još uvijek pokazujem popriličnu vještinu tolerancije unatoč onome što znam vidjeti.
Ne prilazim ljudima unaprijed s nekim predumišljajem o tome tko su i što ih muči, i upravo to čini moju intuiciju aktivnom..
Ponekad mi se čini da je moja uloga da svojim postojanjem neutraliziram ovaj užasni 'čušpajz' od gorčine, gluposti i neznanja. I zato sam nekako sklona stati na stranu onoga što je u manjini, u što se upire prstom. Automatski primjećujem one što idu linijom manjeg otpora, i znam zašto idu njome.
(evo npr., ne volim baš nešto osobito Štulića, ali mora mu se priznat da je ostal svoj, koliko sam upoznata s njegovim djelom, utoliko što ima vlastite misli već dobiva bodove kod mene bez obzira što stoji u pozadini toga)
Nego..u manjini su oduvijek oni koji će reći-priznati-neznam? Možda ipak ne znam sve? otvoreni...
Uvijek kamo god da idem , gdje se god postavlja kakvo pitanje od velikog značaja, kakvo prijelomno pitanje gdje bi se mogla ugroziti ljudska mentalna udobnost (kaj je meni potpuno nerazumljivo, btw, izašto bi to itko ustvari HTIO'AL SAMO SE ČUDIM), SAMO PRATI kako će te odhebati prije nego što si izgovorio u koji 'tabor' pripadaš.... Što god vas pitali, samo gledajte ...samo kaži nešto od čega bi im moglo zažuljati pod guzicom....i već si otpao u njihovim očima. Ne poštuju te........
75 posto mase te neće poštovati zbog toga jer si se usudio misliti. Ugrozio si svemir, taj divni 'lepi mir', zločest si. Kradljivac si libida, i naprosto si...glup!! 'I nisi vise u mom taboru, mogao si biti!'
Ma sigurno je jedan od glavnih razloga zašto uvijek radije propitujem (mada to više nije ni potrebno) nego da se priklonim nekom kultu i trendu. Uvijek propitnem, jer to nešto traži od mene da se odreknem svoje pameti? Jeli u pitanju nečiji interes i čiji to? jel traži članarinu od mene?
Živciraju me oduvijek sve vrste grupacija koje postoje, jer znam da je u prirodi grupacije zatiranje čovjekove individualnosti i slobodnog odlučivanja. Zakoni klape su okrutni, još od male škole ljudi i djeca se dijele i izmišljaju pravila.
Pravi ljudski duh je postojan, nevidljiv i nikakve obaveze, članarine i prisege neće grupaciju učiniti postojanijom ili čvršćom. no timski duh nije ni svrha takvih grupacija....
I tako. Nisam ni u kakvom taboru, sekti, ni ne želim biti. Ja sam ja, na svoju ogovornost, nisam opterećena pripadanjem, ali mnogi ljudi oko mene jesu i oko toga im se vrte želje, odluke, sve. I dok tako razmišljam, uništavam svaku klicu tog virusa, ja sam imuna na taj virus i on me se ne dotiče. Kako? Jer sam svjesna.
Budite djetinasti, ali nemojte biti glupi.
Ako vas natko smatra glupim, ili neznam kakvim, zbog onoga što jeste, a intuicija vam govori da je pred vama magarac, onda znate da je to njegov propust, a ne vaš....budite cjeloviti. Budite srčani.
E imam recept- kokos, malo zobenih, deci jogurta, marelice ili ak imate, borovnice,(ili neko drugo voće, al meni su marelice bile pn pogodak) i posipaj malo kakaa i meda. Predobro nešto...za poživčanit kako je fino....
Post je objavljen 16.07.2011. u 14:26 sati.