Bit će dobro i ako bude skroz malo teksta.
- Znači opet jubito?
Aha. Nedavno sam zaključio da začuđujuće velik broj pjesama (više od jedne) koje mi se učiniše vrijednima slušanja izvodi jedna te ista grupa..
Tekst nema previše smisla, ali naslov zato precizno i točno opisuje život. A ni spot im nije za baciti.
Niti ova nema previše smisla, a ni naslov nije više tako točan i precizan. Barem spot izgleda zabavno.
Neku naročito količinu smisla ne vidim ni ovdje, naslovu se neću previše priklanjati, a spota nema. Sad se već vidi neka zajednička osobina pjesama štono ih izvode Govoreće glave.
Jamačno bi se moglo naći načina da se iza riječi koje se iz ovih zapisa čuju nađe i nekakvo jasno značenje, ali to po svojoj prilici pripada stilskoj analizi za koju sam još u osnovnoj školi naučio da se dade svesti na čistu mehaniku i čisti ekskrement. Poradi toga ću se radije držati toga da mi ovi pjesmuljci naprosto zvuče dobro.
- Ne možeš tu stati.
Zašto ne?
- Ostanak na pukoj ugodi znači odustajanje od mišljenja i svođenje sebe na životinju.
Ali ja jesam životinja.
- To nije tvoj potpun opis.
Zašto ne?
- Nije. Čisto biološkim terminima nećeš objasniti čak ni sklonost nekim zvukovima.
Ima već stoljeće da se izvode kojekakvi eksperimenti u kojima se nalazi da i druge životinje više vole neku muziku, a neku drugu manje. Ponegdje je to čak dotle doguralo, da su ljudi kravama puštali klasiku da bi dale više mlijeka.
- To ne znači nužno da im je bilo ugodno, a ne znači čak ni da je nekakvog efekta bilo. Nisi proučio dovoljno literature da bi mogao sigurno išta tvrditi.
Priča je krenula od ljudi koji tu nisu imali interesa, nešto zacijelo jesu našli.
- Logika ne vodi uvijek onamo kamo vode dobro izvedeni eksperimenti.
- Skrenuo je s tvrdnje da nije posve jednak životinjama.
Ako malo promijenite tezu i reknete da jesam životinja, samo malko specifična, onda ću vas pustiti na miru.
- Pokušavaš me navući da krenem braniti neodrživo. Ljudi su po svim karakteristikama životinje, ali imaju neke osebine kojih je u ostalom svijetu teško naći.
Koje to?
- Misle.
I druge živine misle, samo manje i sporije.
- Možemo li to onda nazvati mislima?
U tom je slučaju legitimno zapitati se i jesu li ljudi koji baš nisu obdareni mišlju uopće ljudi.
- Opet tjeraš u devetom smjeru. Kamo ti hoćeš potjerati raspru?
Raspru što dalje od sebe, kako bih mogao u miru otići na ručak.
Sve mi se više čini da je moja tvrdnja da mi se mozak na početku sedmog mjeseca gasi bila puno više istinita negoli iskrena.
Post je objavljen 16.07.2011. u 13:31 sati.