Začuđen još uvijek stojim pred prvim svijetlom; pred jedinim svijetlom. Svijetleća kugla mebrojenih iskrica očarala je trenutak.
Neko vanvremeno vrijeme, kao svijetlosni trag, iluziju stvara, koja me tješi u nemoći spoznaje sebe.
Nebrojena pitanja otimaju se stvarnosti, kao da žele nestvarnost predstaviti stvarnosti.
Svijetlosni trag svjedoći svijetlost do kraja beskraja.
Sva pitanja, kao i trag svijetlosni, vremenom posustaju, i u nemoći svojoj vide još ono isto dijete, što pred kuglom svijetla jedinog u trenu čeka… čeka tebe što si zrakom svijetlosnom krenuo, tražiti sebe u svijetu van svijeta.
Svi smo mi, dragi moji, ovdje, u svijetlu jedinom. Ne postoji vrijeme niti daljine. To su iluzije nepostojećega berskraja. Dati smo voljom koja nas nosi usnule kroz svijet odnosa i vraća Istini.
Djetešce, vidim te u svijetu koji ti je dat kao san neki. San je to Istinom koja bdi nad tobom u dobru i zlu. Ona je Istina sviju nas. Ti si što i ja. Tek putevi u vremenu snova su nas razdvojili, stvorivši nam vrijeme i prostor razlika iluzija. I pored toga Isto smo ono dijete u čudu Istine.
Viđam životne raznolikosti; viđeam snove u snovima; viđam radosti i steću; viđam boli i tuge… ; viđam Tebe… dijete drago …
Prijatelji dtagi, svi smo mi to isto … dijete u čudu onoga Jedinoga svijetla.
Tebi u bolu i patnji ruku pružam. Izgubljena ljubav je najbolnija. Ne, ljubav ne nestaje. Ona je u Tebi. Otvori se i pruži je onima koji je ne nalaze. Neka otkriju čaroliju djeteta što u čudu Istine zove sve nas u jedinstvo duše. Pokažimo da nitko nije sam.
To jedinstvo je život Istinom. Odemo li putem materijalnih ‘bogatstava’ zarobiti će nas vrijeme i prostor i zamagliti put djetetu koje nas sve treba Istinom života. To dijete je u svakome pozivom u vrijeme prvoga svijetla. Ako iskreno pogledate vidjeti čete dijete u svakome. Prilazite Njemu, jer ustvari vas ono zove. Vas koji ste isto što jest i To dijete.
S ljubavlju svima vama draga djeco … :)
Post je objavljen 16.07.2011. u 11:21 sati.