Arijela sam vec spominjao u jednom od prethodnih postova, obecavajuci da cu napisati koji rijec i o njemu, pa evo.
Upoznali smo se u svibnju ove godine u bolnici Asuta. Istovremeno su nas smjestili u sobi za intenzivnu njegu, krevet do kreveta. Svaki od nas je bio ogradjen neprozirnim zastorom, da ne bi smetali jedan drugome. Nismo se udaljavali od kreveta, jer smo bili prikljuceni na kojekakve naprave. Tek kada smo trebali ici na tusiranje uz pomoc medicinskog osoblja, mogao sam kroz uski prorez izmedju zavjesa vidjeti covjeka s namotanim molitvenim kaisevima oko ruke, duboko unesenog u razgovor sa Stvoriteljem.
....................
Kada su me premjestili u "normalnu" sobu Arijel je vec bio tamo i poceli su nasi razgovori i setnje bolnickim hodnicima, zbog kojih su svi smatrali da smo prijatelji od ranije. O samom lijecenju i nasim bolestima malo smo pricali, ali znam da je opaku bolest otkrio u sijecnju i da je, nakon kemoterapije i zracenja, operacija bila samo stepenica na putu do izljecenja. Kako je dio radne karijere proveo u Japanu objasnjavao mi je filozofiju Kaizen-a, koju (osim u radnom procesu na projektima koje je vodio) sada primjenjuje i na osobni zivot, smatrajuci da se trenutno nalazi u fazi analiziranja postojeceg i uklanjanja svega nepotrebnog, te da slijedi proces izgradnje koji ce biti podlozan stalnim promjenama. Da bi mi pokazao kako to radi pozvao me je u svoj atelje,
gdje je na zidu japanskim jezikom napisao svoje ime, ali i njegovo znacenje (Lav Bozji Sin).
No, iznad svega, u tom malom prostoru obojanom debelim zuto bijelim vodoravnim linijama (da bi se, valjda, prostor barem vizualno povecao), dominira rijec KAIZEN.
..................
Pokazao mi je jednu od posljednjih slika koje je napravio po sjecanju na motive sa setnji uz more koje u posljednje vrijeme upraznjava,
a ja mu zelim da sto vise uziva u pjesacenju, sto manje vremena provede u bolnicama i da mu Kaizen proces uspije!!!
Post je objavljen 16.07.2011. u 11:52 sati.