Marketing
Biser šentiljski i stube koje vode u zid
Svatko tko je ikad ušao iz Slovenije u Austriju ili obrnuto preko graničnog prijelaza u Šentilju (njem. Spielfeld) vjerojatno poznaje pogranični ugostiteljski objekt firme Kompas u kojem se gladni i žedni putnik namjernik već nekoliko desetljeća može okrijepiti. Sa svake strane graničnog prijelaza nalazi se po jedan neveliki restoran, a iznad ceste spaja ih - ukoliko iz nekog razloga želite prijeći iz jednoga u drugi - ostakljeni nadvožnjak.
Objekt je to ružnjikav i pohaban, a prema onome što zadnjih godina vidim, Kompas je restorane dao u podnajam, tako da sad u njima možete dobiti ćevape, burek, grah, pizzu i sličnu brzospravljenu hranu. No, ovo nije post o hrani niti mu je namjera ocijeniti restorane (iako, ćevape s kajmakom preporučam!), već vam želim pokazati što ćete doživjeti uporabom spomenutog nadvožnjaka.
Uđete li u restoran iz smjera Slovenije prema Austriji i želite li se popesti na nadvožnjak, vidjet ćete da su paralelno izgrađene obične i pokretne stepenice. Ali... Khm... Pokretne i nisu pretjerano pokretne; ne samo da su isključene iz struje, nego završavaju ravno u - očigledno naknadno, nimalo inteligentno izgrađenom - zidu!
Predlažem da se ova novopečena turistička atrakcija ovjenča mramornom spomen-pločom s osnovnim podacima o njezinome stvaratelju, a autoru ovog pregenijalnog rješenja dala bih da bude prvi nositelj međunarodne arhitektonske nagrade "Stube u ništavilo" koja bi se uz svečane zvuke "Ode radosti" dodjeljivala jednom godišnje u restoranu na Šentilju.
Post je objavljen 15.07.2011. u 21:51 sati.