Ne, nije tog dana od nas otišao babo Atif, već netko čijih se riječi i danas (petnaest godina i nešto dana nakon što je otišla) jako dobro sjećam.
U to sam vrijeme imala nekih problema u trudnoći. Svi su mi prilazili oprezno i sa taktom, kako ne bi bili krivi u slučaju da nešto krene po zlu.
Zazvonio je telefon u firmi, javila sam se već uhodanim službenim tonom. S druge je strane bio moj stari s ružnom viješću. Umrla je naša baba, kako smo je zvali.
Imala sam ja u to vrijeme i drugu babu (imam je i danas, pa se nadam da sam pobrala nešto gena od jedne i druge, te da ću nadživjeti sve kučke - gledaj alexxl-ov vic od pred neki dan). No, jedino je ova nosila prisvojni pridjev "naša". A kako i ne bi, kada je upravo ona odgojila troje svoje djece i jednako toliko unučadi.
Starci su cijeloga života bili zaposleni u takvim službama u kojima se radi nekad u smjenama, nekad popodne, često preko vikenda. Tako je to bilo u malim mjestima uz more, koja su nekoć živjela od turizma.
Babi hvala ča me je čuvala, pa nisam morala u vrtić, koji mi se nije dopadao jer su tamo tete bile zločeste, imale su šporke tapete i razbijene rolete.
za saku tvoju rič, ča reći si mi znala, baba, fala...
Sad bih ja mogla danima pričati o njoj i pritom padati naizmjenično u sevdah u jednoj, a urnebesni smijeh u drugoj epizodi. Ali neću. Pokušat ću se samo prisjetiti njenih riječi. Koje sam nekada slušala, nekad nisam. Neke razumjela i onda, a druge shvatila tek pod stare dane.
O SAD-u :
"Jebeš državu, va koj boga zovu gad, a rakiju Viska."
"Nigdi va svitu nećeš vidit takovoga sjaja i takove bijede ko va Meriki".
i
"Sve sranje na ovome svitu je prišlo z Merike."
Nisam ovo baš kužila ko mala. Pogotovo nisam mogla razumjeti zašto je baba željela vratiti se u stari kraj. Pa Amerika je obećana zemlja neograničenih mogućnosti! O kakvoj to bijedi baba gnoji, često sam se pitala.
Danas kad prije i poslije koncerta na otvorenom vidim ljude sa plavim vrećama, kako skupljaju prazne flaše i limenke, ne bi li dobili 50 lipa po komadu i tako spriječili da krepaju od gladi, sve razumijem. Jebem ti kapitalizam i sve njegove neograničene mogućnosti koje nam je donio.
O svemiru :
"Bolje ti je ne razmišljat o tome. Od toga moreš samo pobenavit."
Ljetnih večeri ležale bi svaka na svojoj ležaljci ispred kuće, gledajući u nebo i brojeći zvijezde padalice. Gnjavila sam pitanjima : Ako je svemir beskonačan, kako onda to izgleda? Pa ne možeš stalno ići dalje i dalje i nikad kraja. A ako ima kraja, onda mora nešto bit iza njega.
Baba je znala puni bolji odgovor od svih onih znanstvenika, koji se muče crnim rupama, velikim praskom i sličnim pizdarijama. Nekad je puno bolje ne kopati po nekim stvarima. Mogao bi pritom saznati i ono što ti se neće svidjeti. Recimo, da se svemir širi, a jednog će dana doći do svog maksimuma, od kojeg će se početi skupljati, pa na kraju završiti u jednoj točki neograničene gustoće. Nije baš ugodno pomiriti se sa činjenicom da ćemo svi jednog dana postati samo točka. Da sam slušala babu to nikada ne bih ni saznala.
O Titu :
"Vidi ovoga zagorskoga filozofa, kako se smješka. Važno mu je samo da ovo traje dok je on živ, a ča će kašnje bit boli ga kurac."
Pa jel' može netko reć da nije bila u pravu?
O Tudjmanu, 1990. nakon izbora:
"Vidi ovoga s nakrivljenun gubicun, niš se mi to ne dopada!"
Pa si doživjela i preživjela i treći rat u svome životu.
O slatkorječivim osobama:
"Niki ne zna bit tako sladak na jeziku, ko ča to znaju bit kurbe."
Dan danas čuvam se pretjerano ljubaznih i "slatkih" ljudi, koji mi se obraćaju sa "draga", "ljubavi", "mila" i slično. Rijetko kada sam se zajebala. Zapravo, u nižerazrednog Vratniku završila sam samo onda kada sam zaboravila na riječi Rahmeta babe Atifa u rijetkim trenucima, kad je ovaj bio trijezan.
O političarima (konzervativno liberalni, zadržano radikalni, levo desne bolj smeri):
"Va politiku gredu samo niškoristi, ki nisu za niš drugoga."
Dajte mi jedan primjer, da ova teorija ne drži vodu.
O velikim citatima, riječima i porukama na samrti:
"Kad su ubili kralja Aleksanda, službena verzija je bila da je rekal : "Čuvajte mi Jugoslaviju". Neslužbeno, rekal je "Pička mu majčina, šta gadja."
No comment. Sjetim se svakoga puta, kada na fejsu (danas je to mjesto za iznošenje velikih misli, svojih ili tudjih) ugledam što li je ono pametnoga govorio bilo tko od milijun mrtvih filozofa ili pjesnika, koji ne može ni potvrditi niti demantirati da je upravo on to prvi izrekao.
O modernom poimanju života, obitelji i institucije braka:
"A ča se čude da se saki drugi brak razvodi, kad su se upoznali sideć za šankom va baru. Od toga ne more nastat niš pametno."
Prevedeno na današnji jezik, prva internetna zapovijed : veza nastala klikom na fejsu, klikom na fejsu će i završiti.
Amen.
O traženju čovjeka/žene svog života preko oglasa:
"Kako moreš znat da taj koga upoznaš ni kakovi manijak, pijandura ili trajbar? Vrag mu znal mater ki je, ča je, ni s čin se bavi".
Pa si traži ženu na Iskrici i pošalji ju u BB kuću na par dana.
O licemjerju iza svoja 4 zida (znano i kao : Ča će ljudi reć?):
"Vidiš ovu našu budalu (stari - opaska autorice posta), teče po sastancimi, pa kad se na kakovoj vičeri naloču, si ih vide i komentiraju. A si ti isti side doma va fotelji, bocun na podu i loču malo-pomalo, pa kad se naloču, samo se zruše va postilju, da ih niki ne vidi. Ali znaju po drugome srat."
Na račun onih koji se zgražaju nad tudjim ponašanjem, dok sami iza 4 zida rade puno puno teža sranja. Važno je samo, da se ne sazna.
O hipi pokretu:
"Danas više ne znaš ča je muško, a ča žensko."
Pogledaj Modnoga mačka, Justina Biebera i Lady Gaga. Na primjer.
O svijetu u kojem živimo u globalu:
"Se ti je to obična Sodoma i Gomora."
Je, babo moja, dobro da nisi dočekala da vidiš Red carpet, BB i Farmu, jer bi morali ugradit brisače na televizor, da ne popljuješ ekran.
***
Iako je umrla u cvijetu starosti i pred sam kraj života, umrla je iznenada i nismo se uspjele oprostiti. Najviše mi je žao, što nije doživjela upoznati praunuka, kojem se toliko veselila. Valjda je zato u vječni san otišla sa osmjehom na usnama, znajući da tamo gdje završava jedna, počinje neka druga priča.
Pokopana je, na njenu želju, skupa sa morčićima, koje joj je poklonio djed davnih tridesetih. I s ljubavlju, koju je nosila u sebi punih 52 godine, nakon njegove smrti.
Našoj babi (23.09.1909. - 09.07.1996.)
Tak malo dobrega
v živlenju tu se najde,
I će je sunca čas,
za oblak taki zajde.
(D. Domjanić, V. Paljetak)
Post je objavljen 15.07.2011. u 18:20 sati.