Autor slike: meni nepoznat
Otkucaje osluškujem, želim ih čuti!
Frekvencija ubrzava kao ljudsko bilo,
Kad opasnost nevidljivu, svim čulima sluti
Ne znajući što se to, u dubinama zbilo.
Zemlja...
Tako ranjiva,a tako sam živa
Ona sam koja osluškuje muziku sfera
Međ'zvjezdanim prostorom plavetnilom plivam
Pitam čovječanstvo: koja ti je namjera?
Ja poštujem sve boje tvojeg postojanja
I kad svjetlom ili tamom, ispisuješ rime
Vjerujem u svrhu zemaljskog poslanja
Pitam Tebe čovječe: što činiš sa svime?
Blago sam razastrla svima vam na dlan
I nutrinu ponudila kroz dragulje sjajne
Utočište poklonila, buđenje i stan,
Kroz eone dobivam tek udarce trajne.
Tako sam ranjiva, a tako sam živa
Ona sam koja sluša, kad sama sam u sebi
Ispunjena punoćom, kad kroz prazninu plivam
Svu životnost evo nudim, upravo ja Tebi.
Zahvaljujem Zemljo!
Otkucaji otplesuju ritmično i lako
Spiralnim valovima grlim Nju u sebi
Spoznaja, da sve je posloženo tako,
Ne bi li sebe prepoznala u Tebi.
I ja otkucaje osluškujem, kad sama sam u sebi,
Tamna strana postojanja tad gubi svu moć
Kroz Svjetlost se obraćam, Zemljo, ja Tebi,
Kao Jedno znamo: i to će proć'!
Post je objavljen 15.07.2011. u 16:26 sati.