Uredno da složim riječi,
sve nove misli i nova sjećanja,
da izađem iz zagušljivih prostorija.
Dlan se moj ispružen znoji.
Ove nemoćne ruke drže pero uspomena,
tople slike u glavi.
Možda samo bezumno tražim smisao,
sa maskom na licu
prije nego li um počne da ludi.
Mljevene su riječi moje,
usne mi premazane medom,
a golemu tugu i jad skrivam...
Post je objavljen 15.07.2011. u 11:48 sati.