Marketing
Knjižnica samostana svetog Dominika u Bolonji
Ulaz u knjižnicu se nalazi na kraju predvorja samostana. Dvoje skale vode na kata poviše škole koja je smještena u blagavaonici iz 13.st. Danas je tu sjedište teološkog fakulteta kojeg vode dominikanci.
Knjižnica svetog Dominika u Bolonji
U dnu hodnika se vide vide vrata koja vode u salon kojeg je 1497. dao sagradit pravnik Ludoviko Bolonjini za potrebe knjižnice. Nakon raznih namjena u zadnje vrijeme salonu je vraćena prvotna namjena te danas služi kao sala za konferencije.
Zidovi obloženi policama, barokni kasetirani strop, slika svetog Tome akvinskogu u ekstazi od Franceschinia na vrhu salona su jedini ukrasi.
Sala Bolonjini
Prolazeći kroz staklena vrata i spuštajući se par stepenica, dolazi se do renesansne knjižnice na tri broda, sagrađene 1466 po uzoru na „libreriju“ svetog Marka u Firenci. Restaurirana je 1959. te joj je vraćen nekadašnji sjaj i funkcija. Sastavni dio knjižnice je i barokno predvorje koje se nalazi pri dnu kolonada.
Knjižnica svetog Dominika Guzmana u Bolonji
Sveti Dominik je pozvao svoje fratre propovjedat Radosnu Vijest Evanđelja za spas duša. Reda Propovjednika međutim zahtjeva jednu posebnu stručnost koja se ne može steći bez jedne solidne i duboke teološke pripreme. Zato se u svakom dominikanskom samostanu posebna pažnja posvećuje crkvi i koru, mjestima određenim za propovjedanje i kontemplaciju, zatim knjižnicu - povlaštenom alatu produbljivanja Istine.
Da bi knjižnica mogla vršit svoju funkciju na najbolji način, potrebno je da bogata i svakodnevno obnavljana novim knjigama. Sveti Dominik koji je od svojih sinova tražio obdržavanje siromaštva, napravio je i jednu iznmku za knjižnicu dopuštajući joj jednu odreženu slobodu u kupovanju knjiga.
Librerija kako se starim vremenima zavala knjižnica zauzimala je centralni samstanski dio zgrade, na prvom katu, trebala je biti prozračna, osvjetljena i suha. Prostrana sala je bila opremljena policama i stolovima sa klupama za čitanje knjiga. Sve do 15. stoljeća knjige su bile pisane ručno na pergameni i zbog toga skupe. Zatim su došle štampane knjige na papir.
Kriterij za kupovanje knjiga je bio u funkciji teološke formacije. Bile su određene za korištenje od cijele zajednice. Kroz stoljeća zahvaljujući sistemtskim nabavkama, donacijama i ostavštinama, knjižnica je postajala najveće blago samostana. U teškim vremenima ukinuća Redova moćnici su uvjek gledali kako ogolit knjižnice. Ali sinovi svetog Dominika su ih uvijek i uz nemale žrtve obnavljali, zato što je za njih studij kao i molitva svakodnevna hrana njihovog poziva.
Post je objavljen 01.04.2012. u 00:39 sati.