Svoje mišljenje o nekome ili nečemu gradim, u prvom redu, na prvom dojmu. Godinama se treniram prepoznati onaj prvi impuls, prvi osjećaj koji neka informacija budi u meni. Razlikovati prvi osjećaj od prve misli ili u navali osjećaja prepoznati onaj prvi nije uvijek lako i ljudi te stvari često miješaju. Nažalost – jer je zaista istina da je prvi pravi dojam u pravilu točan, da nas dobro prepoznati prvi intuitivni impuls uvijek dovodi do ispravnih zaključaka, a time, ako se potrudimo, i do pravilne reakcije.
O Kerumovoj ideji postavljanja kipa Isusa Krista na Marjanu nisam imala namjeru pisati, no tolike silne negativne reakcije na ovu ideju, često vrlo prizemne, zločeste i primitivne i to od ljudi koji sebe smatraju intelektualcima a figuriraju kao opinion makers, potakle su me da se probam prisjetiti koju sam prvu impresiju osobno imala kad sam čula za tu Kerumovu ideju.
Sjećam se - prvo je bila slika ogromnog bijelog kipa Isusa Krista, koji ne da je zabetoniran na Marjanu, nego kao da lebdi na vrhu Marjana s poluraširenim rukama, a zračio je blagošću i, što me je najviše dirnulo, intenzivnom zaštitničkom energijom – kao da je iz kipa polako emanirala bjelkasta energija koja je obavijala Split i štitila ga.
I meni je to dovoljno. Bez obzira što se najvjerojatnije može govoriti i o velikoj potrebi za samoisticanjem, a možda i osobnom precjenjivanju, potpuno sam sigurna da u biti ideje o postavljanju kipa leži duboko iskrena, ogromna želja, ali i potreba, da se gradu nesebično da nešto što se najdublje u sebi osjeća kao ono što je gradu potrebno. Moglo bi se čak reći kao da kipom nad gradom Kerum posvjesno izražava svoj najintimniji odnos prema svojoj ulozi gradonačelnika - ulozi zaštitnika i dobročinitelja.
Naravno da su ga dočekali na nož, i političari a naročito oni koji im služe – novinari i „društveni djelatnici“. Jer je Kerum pokazao, možda na nešto neuobičajeni i megalomanski način, ali ipak, da u sebi ima ono što većina njih nije sposobna ni osjetiti ili pojmiti – a to je svijest o općem dobru i želja da mu se da i svoj doprinos. Zapreteni u svakodnevnim političkim igrama, i to na svim nivoima, baveći se politikom na način najstarijeg zanata na svijetu, Kerumu se, u nemoći da ga shvate, rugaju.
A rugaju mu se oni koji ne osjećaju vibracije Novog doba, kao što ih osjeća Kerum, u prvom redu zbog broja 48 u imenu i prezimenu.
U rujnu prošle godine napravila sam dva posta s psihoportretom Željka Keruma u kojima, između ostalog stoji:“
Kerum je jako lijepi primjer za još jednu značajnu osobinu koju donosi broj 48, naime, kad osoba s brojem 48 uspije ostvariti izuzetan, natprosječan uspjeh na materijalnom planu, često uviđa da mu materijalni uspjeh ne osigurava i potpuno unutarnje ispunjenje, pa se okreće višim životnim planovima. Tu svakako ulazi i politika, ali zaista intimno shvaćena kao rad na općem dobru. Ovu njegovu osobinu naglašavaju i dijagram imena i karta rođenja sa dosta jačim višim planovima u odnosu na materijalni plan. Ovo je jedna od glavnih karakeristika zašto je Kerum osoba za ovo prijelazno doba.
Međutim, broj 48 nije prvenstveno duhovna vibracija, odnosno vibracija samo za više životne planove; broj 48 je broj koji odlično povezuje materijalni sa višim životnim planovima.“
Kerumova ideja o Isusovom kipu na Marjanu, u svojoj suštini, ukazuje na njegov, doduše možda neosvješten, osjećaj za duhovnost i više vibracije. Po tome se on razlikuje od velike većine naših političara i po tome on i nije političar u tradicionalnom smislu te riječi. Osoba velike duše i iskrene potrebe da učini nešto za opće dobro, bez obzira na naobrazbu i specifičan stil u društvenim interakcijama, što je sve lako nadoknadivo i popravljivo, je osoba za koju se mirne savjesti može glasati na sljedećim izborima.
S obzirom na njegov fizički izgled, moglo bi se reći da je Kerum sitna osoba velike duše, za razliku od vrlo krupnih osoba sitnih, sitnih dušica.
I da završim numerološki - Isus Krist i Marjan zajedno zrače vibracijom broja 4, vibracijom kojom zrači i ime grada - Split.
Post je objavljen 14.07.2011. u 16:50 sati.