Svi znamo da kada se nađemo u nevolji valja potražiti nekog duhovno zrelijeg da nam pomogne nositi se sa situacijom. No vrlo često imamo problem sa našim očekivanjima od takvog odnosa, kao i sa izborom osobe kojoj ćemo se povjeriti i od koje ćemo tražiti savjet.
Nerijetko, kršćani suočeni sa primjedbama na račun onih koji sudjeluju u nekim crkvenim službama, pogotovo ako se radi o članovima vodstva zajednice, pribjegavaju traženju savjeta izvan zajednice kojoj pripadaju.
To se ne bi trebalo događati. Probleme valja rješavati tamo gdje su nastali, a savjet tražiti samo od onih koji uz potrebnu razinu duhovnog uzrasta imaju i odgovarajući duhovni uvid u okolnosti sporne situacije.
Znamo da bez poznavanja svih okolnosti, motiva, duhovne pozadine, povijesti odnosa i drugih važnih čimbenika, nije moguće izreći bilo kakav mjerodavan sud. Stoga, ako nam nije dano poznavati kakvi su odnosi u zajednici kojoj ne pripadamo, nemamo ni pravo procjenjivati postupke drugih slugu Božjih.
Međutim, postoji nešto što u moramo i trebamo znati i uzeti u obzir, bez obzira na pripadnost ili nepripadnost nekoj crkvenoj zajednici.
To je činjenica da nitko ne može biti Božji sluga svojom vlastitom odlukom. Dakako, postoje samozvani 'Božji sluge' no njihova ih djela brzo razotkrivaju jer znamo, 'Bog se ne da ismjehivati i što tko sije, to će i žeti'. U Crkvi Isusa Krista sluge su samo oni koje odabere Gospodar, a njih svaka lokalna zajednica svetih koja vjerno slijedi Gospodina Isusa umije prepoznati i slijediti.
Tako uvijek kada govorimo o postupcima Božjih slugu moramo imati na umu da su oni od Boga pozvani u službu i da će za sve svoje postupke, bilo pravedne ili nepravedne, Njemu odgovarati.
Zato umjesto da ocjenjujemo njihove postupke, radije promotrimo motive s kojima im pristupamo.
Druga važna stvar je znati gdje trebamo potražiti savjet. Vidio sam mnoge ljude koji su našavši se u potrebi tražili savjet na krivom mjestu. U svom izboru osobe kojoj će se obratiti neki od njih bili su vođeni emotivnim razlozima, neki čisto racionalnim, a neki su samo po inerciji otišli pastiru... Ne čudi stoga što su mnogi od njih razgovor završili nezadovoljni.
Promotrimo to. Jedni nisu mogli prihvatiti istinu o svojoj krivici, drugi su očekivali instant rješenje, treći emotivnu podršku, četvrti su izabrali pogrešnu osobu i dobili 'Biblijom po glavi', peti su opet birali osobe za koje su znali da neće osuđivati njihov grijeh itd...
Stotine ljudi, stotine priča. Mnoštvo dobrih svjedočanstava, mnogo prebrođenih kriza, mnogo spašenih brakova, mnogo ohrabrenih srca, ali nažalost i mnogo razočaranja, mnogo duhovnih i duševnih povreda, mnogo nepotrebno nastalog nezadovoljstva i optužbi na račun crkve, starješinstva, pastira ili bilo koga drugog.
Nije li istina da veoma često odlazimo na savjetovanje ili se povjeravamo nekome sa nesvjesnom željom da budemo pred samim sobom opravdani ili potvrđeni kao vrijedni, i nije li istina da upravo zbog toga veoma rijetko dobivamo ono što očekujemo, jer to nije bilo ono što smo trebali čuti i što je bilo potrebno za uspješno razriješenje situacije koja nas mori?
Vidio sam mnoge ljude koji su otišli iz zajedništva svetih kivni na crkvu koja 'nije prepoznala njihove potrebe', nesvjesni da je na razočaranje zbog njihovih neispunjenih očekivanja sotona nadodao svu silu zamjerki i primjedbi na pastire, starješine, đakone i sve druge koji na bilo koji način služe u zajednici.
Temeljni problem je uvijek bio i ostaje nepokornost pojedinaca koji odlaze po savijet nespremni odustati od svojih načina i od vlastitih ideja o tome kako bi problemi trebali biti riješeni.
No, valja nam se zapitati koliko ih je među njima koji su najprije kleknuli na koljena, ponizili se pred Bogom i tražili od njega da im pokaže što trebaju uraditi i kome se trebaju obratiti? Koliko ih je među njima koji su došavši po savijet onome kome ih je Bog poslao bili spremni bezuvjetno poslušati ono što se od njih traži? I koliko ih je pred vratima crkve ostavilo svjetovnost, ponos, predrasude, gorčinu, sebičnost, samopravednost i sve druge 'blagodati' svijeta u kojemu živimo?
Post je objavljen 14.07.2011. u 12:16 sati.