Toliki od nas provode život tragajući za srećom. Poput djece koja traže uskršnja jaja, jurimo na sve strane u nadi da ćemo pronaći neku tajanstvenu rajsku pticu. Život bi bio toliko drukčiji kad bismo samo bili sretni. I tako netko žuri kući da bi bio sretan, drugi leti kući da bi bio sretan. Netko će se oženiti kako bi bio sretan, a netko će se razvesti da bi bio sretan. Netko odlazi na skupa krstarenja da bi bio sretan, a netko drugi radi prekovremeno da bi bio sretan. Beskrajna potraga. Izgubljene godine. Ludilo. Mjesec nam uvijek izmiče iz ruku, voće nikad nije sasvim dozrelo, vino je presuho. Sjene. Suze. Samo naš jastuk zna istinu.
Ja odabirem bolji način življenja!
Odsada više ne tragam za srećom. Kako sam samo bio slijep! Sada znam da se sreća ne skriva u toj novoj kući, u tomu novom poslu, u tomu novom prijatelju. I da ona nikad nije na prodaju. Kad ne mogu u samome sebi pronaći zadovoljstvo, beskorisno ga je tražiti negdje drugdje. Kad god ovisim o tome da mi stvari izvan mene samoga imaju pružiti radost, osuđen sam na razočaranje. Sreća, shvaćam to sada, nema nikakve veze s dobivanjem. Ona se sastoji u tome da budem zadovoljan onim što već imam i onime čega nemam. Malo toga je potrebno mudrom čovjeku da bude sretan, dok budalu neće zadovoljiti nikakve količine materijalnog bogatstva. Ja nisam budala. Zacrtao sam oko sebe jedan krug. Kad god posegnem preko crte, davat ću, a ne uzimati. Moje su potrebe skromne. Sve dok imam što raditi, dok imam koga voljeti i dok se imam čemu nadati, bit ću sretan. Sada znam da je jedini izvor sreće u meni samome i počet ću je dijeliti. Kao ni miris parfema, znam da ništa ne mogu podijeliti s drugima ako sam ne pospem po sebi nekoliko kapi.
Izvadak iz knjige "Og Mandino: Izbor"
Post je objavljen 14.07.2011. u 00:16 sati.