Marketing
I plamti plamti
ljeto
na laticama
umornih ruža
umornih ramena
iščašenih zglobova
isušenih oblaka
izgorenog lišća
ispucalih usana zemlje
i gori moja čežnja, i moj strah
neprepoznat, prerušen u tugu....
Upoznavši me jesensku,
nisi poželio vidjeti kako izgledam u proljeće,
kako se otvaraju vjesnici u mojim začuđenim zjenicama,
kako izgledam pod proljetnim kišobranom
zagledana u daljinu pruge
ljupko se nadajući da misliš na mene...
I da ćeš se vratiti, vratiti po mene...
Propustit ćeš i ljeto i moju divljinu,
i moju put koja čezne za kišom,
dugom, predugom kišom koja će isprati
i zadnje ljepljivo očekivanje,
djetinje očekivanje da misliš na mene....
I da ćeš se vratiti, vratiti po mene...
Potpuno sama i bolno gubeći orijentaciju u prostoru,
ljubim ljeto zadnjim treptajima duše,
gubim ljeto noćnim drhtajima lišća,
grleći tminu
dodirujući tugu
vlažnim očima,
prije no što nestanem
i zajecam
u svome sjećanju.
Post je objavljen 13.07.2011. u 20:08 sati.