Marketing
o tome kako je život ponekad lijep osim u frizeraju
Život je lijep…kad te boli žešće i onda popiješ tabletu pa stane.
Život je lijep kad te on čeka, a ti dođeš…kad znojni i smrdljivi zaspete na 38 stupnjeva u umornom i zaljubljenom spuningu.
Život je lijep kad na plaži skužiš da si bomba unatoč poznim ljetima i (sitnim) nedostacima.
Život je lijep kad pomogneš priji i shvatiš da za neku kitu marjanovu i služiš na ovom svijetu, osim što si „privjesaaak što se sijaaa“ (dobro je dok se sijaaa 
).
Život je lijep kad imaš cool šefa i cool klimu u uredu i posao (ponekad ne tako naporan i glup) koji ostavi malo vremena za napisat sretan post.
Život je lijep kad voliš i kad si voljen i kad je sve kako treba bit pred Bogom i svijetom i tobom samom.
That being said...
Štatijaznamitakodalje...iako me sreća i dobro živlenje pomalo ili potpuno oglupilo, pa mi je na pameti kaj bum jela, kaj obukla, kaj si kupila, a mojoj riti kojeg puta bi rado vidla, daklem iako sve to i još štošta u tom smislu, i dalje me frizerski saloni umaraju, glupost rastužuje te u uvjetima tzv. neobaveznog razgovora u redu u pošti, u liftu u zgradi ili već spomenutom frizeraju ja jednostavno NE FUNKCIONIRAM.
Majko mila, one se zovu međusobno "stara moja" i "ljube" i "draga", one si komplimentiraju bez imalo truda da taj kompliment bar iz aviona zvuči iskreno. Vode se razgovori o vrućini i sparini, kaj su rekli za sljedeći vikend, o tome u kakvoj zemlji živimo i tako dalje.
Jedan instant poznat dojučerašnji anonimac ima na fejsu par iljada "frendača" (ja ga znam otprije) i što god napiše, nasere se jedno 70-tak mahom ženskih komentara od kojih ne znaš koji je gluplji od koga.
Svaki šupak ima mišljenje koje naravno nije njegovo nego ga je usvojio od dragog mu "autoriteta", oh kriste bože...al o tom je TBF već sve reko u svojoj jednoj pjesmi.
Btw. TBF-ov novi album se čini usran, al to recimo ne smijem reć jer će me neko zašorat-kosi se s općim mnijenjem.
Problem je što se ja u navedenim društvenim situacijama ne znam ponašat. Što u biti nije neki problem, ali me smeta što me to moje neznanje prokazuje. Kad u tim nekim prostorima ne odreagiraš kak se očekuje, nego recimo samo zuriš ili slegneš ramenima u najboljem slučaju 
vrlo te brzo uoče kao čudnog.
"Čudna je ona..." 
A kad si čudan onda si primjećen, a kad si primjećen ne moš u blaženoj anonimnosti i nevidljivosti promatrati i analizirati svijet što ja mnogo volem.
Ma ja sam u stvari stara mizantropčina, eto što sam. 
Post je objavljen 13.07.2011. u 14:13 sati.