Dragi moji komletinčani. Nisam imao vremena dugo da vam pišem. U selu ništa nova, vrućina i monotonija. Ali novo ima u gradu (u skoro vrijeme zvat će se Bio grad pošto po zadnjem popisu sam Otok ima 4720 stanovnika, a 2001. imao je 5901 stanovnika). Ono što me zabrinjava su moji Komletinci, koji su 2001. imali 1913 stanovnika a danas 2011. imaju 1646 stanovnika. Dokaz je to koliko se radi da se zadrži ljude u selu. Napravljen je dio kanalizacije u selu, od Otoka do škole, ali nije u funkciji, navodno zbog toga dok se ne završi sve. Danas je (nadam se posljednji) dan grada Otoka. Ovaj naslov sam izabrao upravo zbog toga. Svatko tko ide iz smjera Otoka u Komletince primjetit će oprane ceste do ulaza u Komletince, izvućene linije na cesti do ulaza u Komletince (tu je očito kraj svijeta!!!), postavljene table koji upozoravaju na sve znamenitosti Otoka, puno cvijeća po Otoku ... Ali znate još nešto zanimljivo, od svih tih tabli niti jedna jedina ne postoji sa putokazom za Komletince. A na lokalnim cestama postoje table za Đeletovce, Lipovac, Donje Novo selo koji svi skupa nemaju stanovnika koliko imaju Komletinci. Kako to objasniti? Jednostavno, pokušava se zatrti ime našeg sela i bolesni umovi razmišljaju da nas jednog dana pripoje Otoku. Što bi Mamić rekao, e nećete razbojnici, i vašoj vlasti će doći kraj. Znam, dolazi danas premijerka Kosor u Otok, i sve dokle seže njen pogled mora biti besprijekorno. Na otočkoj poslovnoj zoni (naravno sve u svom nazivu mora imati Otok iako je pet puta bliže Komletincima) otvara se tvornica pod nazivom Furnir Otok. Sreća da visoki kukuruz zaklanja pogled prema zoni sumraka (Komletincima) pa premijerka neće morati gledati stvarnost i našu svakodnevicu. Vidjet će samo ono što naši (pardon njihovi) lokalni političari žele da vidi. Hvala Bogu da se otvara jedna tvornica u našoj sredini, ali probajte pitati bilo koga od oko 40-ak trenutno zaposlenih (od toga svega par osoba iz Komletinaca) kolika im je plaća. Osim toga, ako ja sagradim veliku kuću, kupim veliki auto ili traktor to je uspjeh moj i moje obitelji, a nikako lokalne politike. Koliko li je samo novaca otišlo na otočko proljeće, otočku kulenijadu (svi drugi imaju kulenijadu bez predznaka mjesta samo je naša otočka), otočki list, otočku suvaru, otočke virove, nemogu se sjetiti svega toga što je sve otočko. A u isto vrijeme studenti koji imaju uredne odluke o dodjeli stipendija i nakon završenih studija nisu dobili obećane stipendije, crkva na groblju u Komletincima samo što se ne sruši, temelji za obećane tribine na igralištu "Slavonca" u Komletincima čekaju konstrukciju i stolice već godinama, knjiga 60 godina NK "Slavonac" Komletinci koja je trebala biti štampana 2008. godine nikada nije izašla, kao i knjiga 110. godina DVD-a Komletinci koja je trebala biti izdana 2009. godine nikada nije izdana. Usporedbe radi štampane su veoma skupe monografije obljetnica DVD-a Otok i NK "Otok". Neznam gdje je kraj ovom ponižavanju mog sela. Za komletinčane diljem svijeta moram reči da se i odašiljač HTV-a koji se nalazi u Komletincima (nekadašnja apševačka rupa) zove odašiljač Otok, da kada je se naš komletinčanin Marko Vidović (na državnoj razini uspješan boksač) boksao na velikim plakatima je pisalo Marko Vidović iz Otoka. Mogao bih o odnosu prema našim Komletincima pisati danima, za što nemam ni vremena ni volje, ali samo želim kroz nekoliko primjera pokazati svojim komletinčanima diljem svijeta kako je danas živjeti u Komletincima. Živi mi bili i zdravi, ma gdje bili ...
Post je objavljen 13.07.2011. u 08:19 sati.