Za Roka Dobru
Od koga riječi gustoću da prime,
slankasti okus, pokret živog stvora,
od koga sonet gipkost steći mora,
ne iznevjerit valove i plime?
Od koga slova beskraj plav da snime,
da upoznaju kruh sa sedam kora,
da budu spremna za plov pjesmotvora,
a da mu sveto ne izreknu ime?
Ne prestajuć se divit svijetlom čudu,
riječi za sonet vijek će spremne biti
kad zagledane u otoke budu.
I slova će se pridružit im trudu
te u stihove valova se zbiti,
a inače bi sve bilo zaludu.
Tonko Maroević
________________________________________________________
* Na blogu prijatelja mi i poete Ivana Vidovića maslinapjesma loza ovaj je sonet, nakon velike dvije godine kada ga je napisao i meni posvetio uvaženi akademik i izvrsni sonetopisac Tonko Maroević, imao je privilegij, po prvi put, biti objavljen. No, kako tamo, ruku na srce, nije bio gotovo ni zamijećen, odlučio sam ga, evo, postaviti i na ovom svom blogu (a kojemu sam blogu, kako vidite, izmijenio i dizajn)
Post je objavljen 12.07.2011. u 23:50 sati.