još jedna probušena guma...ovaj puta moja...
i ti koji si odmah dojurio srediti to...ionako smo imali vožnju u planu...pa ipak, nekako je bilo lijepo od tebe što si tako brzo došao...i moj cimer, tvoj najbolji frend koji te nazvao konjem jer si dojurio zbog gume...neka...nije mi jasno kako ne kuži, bili smo ovaj puta smiješno očiti...ti koji dolaziš zbog gume, ja koja jurim po kolače jer ih ti obožavaš i to što smo zajedno otišli...možda i kuži pa se ne želi petljati...to bi bilo u njegovom stilu...
i onih par poljubaca u vrat i svi oni komarci koji su nas grizli dok smo se vozili nasipom...
i to što sam i prije nego što si rekao znala što ti trebam donijeti iz Tunisa...
a rađe bi od ičeg da tamo idem sa tobom...
i neke šale o vožnji auta...tvog, onda kad napokon odem polagati vozački...pa k vragu...to može biti i za jako puno vremena...misliš li ti zaista i tada biti...tu???
kada bi barem to rekao...do kada planiraš raditi sitne ludosti...dojuriti popraviti gumu...ili vozikati se nasipom sa mnom?
ili propustiti čitav vatromet, nakon što smo par sati proveli tražeći idealno mjesto sa kojega ga možemo vidjeti? a onda zaboraviti na vatromet i sve, dok se mazimo na dekici u visokoj travi...na mjestu s kojeg je pogled na grad i na zvijezde...a i na taj vatromet bio divan...
i baš me briga što ga nismo vidjeli, vrijedilo je svake sekunde...
kao i sve...zar ne?
oni sladoledi razmrljani po koži...
i ono tvoje znaš što...koje toliko volim...
znam li?
hoćeš li zaista ostati tu?
ostati moj?
plavooko, prelijepo, zaigrano stvorenje...
ponekad uporno, ponekad ludo...kao kad pokušavaš otrovati plinom jadne krtice...a meni su krtice baš slatke...a da nađete neki kompromis? ti i krtice?
ono što znam...
sada si tu...
i dotrčao si zbog nečeg toliko glupog kao probušene gume...
i čuvaš mi mačku svaki puta kada nekuda odlazim...
i javiš se svaki dan...i brineš za mene...
i kupiš mi omiljeni sladoled kad dolazim...
i još hrpu tako nekih sitnica...
a što je život nego hrpa sitnica?
i često napraviš neki plan za nas (skroz šašav) u dalekoj budućnosti...
je li to dovoljno?
da ne brinem...
i prepustim se nekim divnim poljupcima...i plavim pogledima...
možda i je
uostalom...kome ja lažem...
pa...odavno sam u tome...sva...
Post je objavljen 12.07.2011. u 21:08 sati.