Početak na snijegu.
Sve je bijelo i miriše na svježinu.
Pogled, ruka i usne u vrtlogu neprepoznatljivih staza.
Na hladnom terenu, ali i dalje je toplo.
Koliko se to često dogodi?
Oči su smetene, djetinje i nesretne.
Postanite vedre molim vas.
Pogledajte! Postoji smijeh i sunce.
Postoji za tebe, samnom.
Cvijeće na granama-
I prvi udarac u nizu.
Prizor iza moga poljupca.
Dodir je oslabio.
Smijeh se osušio.
Ruke su čekale.
No sve je postalo svijetljije i toplije.
I valovi su se ljuljuškali-
sjetno i mekano.
Probudili su želje.
Otok i povratak.
Usred plavetnila više je soli.
Tada je nebo plavije, zrak mirisniji i kamen topliji.
Najljepši prizori.
Lako je vjerovati.
Odbrojavanje dana.
Mjeseci.
Stvarnost je rasla.
Mjenjanje tvoje kože...
Suho lišće, snijeg, cvijeće.. opstanak.
Ostalo je.
Dodir se provlačio.
Nije bilo vremena za povlčenje.
Sunce. Odlazak.
Prolazi kroz kožu.
Žari, pali i ubija.
Sve je prenaglo.
Naporno.
Ne izvjesno.
Opstanak.
Pukle su sve žičice.
Nestale su.
Glava je eksplodirala.
Prestala vjerovati.
Svijet je velik.
Vjerovanje je precijenjeno-
opstanak je nužan.
Post je objavljen 12.07.2011. u 19:28 sati.