O Jeanette Winterson sam već pisala prije nekoliko (mjeseci? Godina? Eona?) vremenskih jedinica kad sam pisala o njezinom romanu „Težina“ koji je objavljen u sklopu Biblioteke Mitovi, a koji je ponovno obrađivao temu mita o Atlasu koji drži na plećima zemaljsku kuglu. Sad sam čitala ovu knjigu – „Knjigu mog kompjutera“ koja pak tematizira ljubav. Radi se o ljubavi neovisnoj o spolu, vremenu, dobi i vremenskom razdoblju; o ljubavi koja je ljubav samo ako je strastvena i ako ostavlja rupe na dlanovima i stopalima, kako piše i sama autorica (i to prilično poetično, ako smijem dodati).
Knjiga obiluje dramatičnim citatima koji bi se mogli učiniti zgodnima romantičnoj duši, te se radi zapravo o sklopu pojedinačnih priča uokvirenih u priču o osobi koja se u cyberspaceu dopisuje sa srodnom dušom koja od nje želi „Slobodu, samo na jednu noć.“ Kad vam netko kaže – „Napiši mi priču“ ili „Ispričaj mi priču“, i onda priča bude ispričana. Otprilike tako ova knjiga zvuči. Radi se isto tako o ljubavnicama koje se susreću u Parizu, na Capriju i potom u Londonu; o dvostrukom životu koji jedna od njih vodi.
O čemu zapravo govorimo kad govorimo o ljubavi, upitala se i Jeanette Winterson u ovoj knjizi, nastojeći (re)definirati postojeće međuljudske odnose i uvesti novi element promišljanja o ljubavi. Ljubav kao racionalna komponenta, o kojoj se može razmišljati i koju se može staviti u određeni ili u sve kontekste.
Preporučujem: onima koji traže nadahnuće, onima koji traže odgovore, onima koji su spremni za nešto drugačije, romantičnima, željnima inspiracije i onima koji su otvoreni za sve mogućnosti.
Blogeri(ce) kojima bi se mogla svidjeti ova knjiga: Misillussion, Helada, dordora2, Bugenvilija (samo da bi pronašla na kojoj se stranici u knjizi spominje njezin nick)
Post je objavljen 13.07.2011. u 20:30 sati.