Već sam u prošlom postu navela koliko sam se oduševila čitajući „Kameleonovu sjenu“, i moram reći da oduševljenje nije splasnulo ni kada sam dovršila čitanje. Sjajna karakterizacija likova, sjajni i osebujni likovi – drugačiji triler, moram priznati.
U središtu je radnje bivši vojnik koji je stradao u eksploziji u Iraku gdje su ubijena dvojica njegovih podređenih, dok je on ostao unakažen po čitavoj strani lica. Takav je razvoj događaja utjecao i na njegovu ličnost – postao je sklon naglim provalama bijesa: pojavljivanje bivše djevojke (slične Umi Thurman, što ona voli naglašavati) ima učinak crvene marame na njega; roditelji ga iritiraju i ne želi živjeti s njima, i tek ga dobrota nekolicine ljudi, psihijatra i doktorice Jackson, spašava da ne postane potpuni besprizorni. Inače je lik doktorice Jackson (to joj je ime, ne prezime!) sjajan – radi se o lezbijki dizačici utega koja je usto liječnica koja liječi beskućnike i one koji si ne mogu priuštiti zdravstvenu njegu. Iz nekog razloga, naš vojnik u takvu osobu ima povjerenje i postaje joj vjerna sjena.
S druge strane, u tijekom određenog razdoblja počinju nasilno umirati postariji homoseksualci. Njihove smrti su bile agresivne, zna se da su bili silovani i da je oružje počinjenja obli tupi predmet. Naravno da svi posumnjaju na našeg vojnika s obzirom da se nalazio na mjestima počinjenja zločina i bio povezan sa žrtvama. Njegov rasizam i mržnja prema homoseksualcima koju nesputano iskazuje pred očima javnosti i policije nimalo mu ne pomažu. No je li doista kriv za počinjene zločine?
Ovaj roman je dragocjen jer se polako razmotava: daje nam točno onoliko informacija koliko možemo podnijeti u određenoj fazi čitanja. Zagrijavamo se za likove i fabulu polako, dok konačno više ne uspijevamo prestati čitati.
Preporučujem kao još jednu ljetnu preporuku za plažu ili uz neku drugu vodenu površinu. Čitajte, vrijeme brzo prolazi.
Post je objavljen 11.07.2011. u 19:52 sati.