Ako unutar određenih okvira komponiram glazbu izoštrava mi se osjećaj za formu i sadržaj.
Dobro je vraćati se korijenima, bazi, komponiranju kao zanatu a ne isključivo kao nadahnuću.
Bez obzira na praktičnu djelatnost, projekti, bendovi, itd. korisno je uvijek raditi bazične vježbe iz kompozicije. Kad bi barem bilo više literature! Mogao bi netko reći kako je to isprazno, školski, neupotrebljivo. Ali ne upotrebljavaju se konkretni zadaci koji ispadnu na notnom papiru, nego osjećaj koji se razvija prilikom takvih vježbi. Osjećaj za strukturu, dinamiku, proporciju itd. I još k tome vještina usredotočenja na jednu stvar, da ne kažem jedan problem. A to u praksi i te kako dobro dođe.
Post je objavljen 11.07.2011. u 15:05 sati.