Upekle vrućine i neda se živjet više u ovom vrelom gradu pa je moja malobrojna obitelj odlučila spakirati kofere i put pod noge - na more.
Napunit baterije, odmorit se od svega, zaboravit na probleme. Bilo ih je podosta ove godine, ali smješak na licu uvijek pali :)
To malo mjestašce koje je i preko zime i preko ljeta predivno pruža ono utočište koje ovaj veliki, ružni grad ne može.
A i Zrće je blizu, pa zašto onda ne iskoristiti priliku i zabaviti se usput?
Uz ekipu, sve je lakše i ljepše.
Puno krivih stvari sam napravila i udaljila te od sebe više nego što sam htjela. Ne žalim sama sebe jer to ne vodi nikuda, sve sam radila srcem i vidi što se dogodilo. Imali smo puno lijepih zajedničkih trenutaka koje pamtim i uvijek hoću, moje ponašanje to neće uništiti ili baciti u sjenu. Morala sam naći neki način kako uništiti ovo što osjećam prema tebi jer družiti se s tobom, hodati pored tebe i znati da si tako blizu, a tako daleko nije lako.
Ali frende, nadam se da ćemo i ove godine sjest na one klupice i smijat se ekipi koja pijana ide na Zrće :)
D. uzima odmor do 9. mjeseca.
Mislit ću na vas dok se brčkam po plićacima i ronim po dubinama.
Ostavljam vam veeeeeliku pusu!
Post je objavljen 11.07.2011. u 14:55 sati.