Toliko je tuge, složeno na duši,
Dovoljan je lahor da mi kuću sruši.
Zasuze mi oči poslije noćnih gaža,
Od svega mi osta, samo tetovaža.
Al' još si mi najbitnija,
A slova su sve sitnija.
Kad padne noć i odu svi,
Ja nisam sretan s onim što se ponudi.
Još slušam blues, to smiruje,
I vidim ruku kako me dodiruje,
Pa nestane kao i dim,
E da je umrijeti i da ne mislim.
Nered oko srca, teško mi je skriti,
Al' s vremenom i to treba naučiti,
Od utješnih riječi, prijateljskih straža,
Nemir mi pojača, jedna tetovaža.
Post je objavljen 10.07.2011. u 20:48 sati.