Nakon dugog vijeka
zajedništva, osta sad
samo pustoš osame
i u kamenu hladnom
Tvoje mi drago ime...
Tek nekolioko s l o v a
pozlaćenih, nijemih
za život naš cijeli
na mramoru bešćutnom...
Zlaćana slova, trajna,
duboko, neizbrisivo
u kamen u k l e s a n a,
k'o u srcu ljubav moja
jučer, danas, uvijek
za svagda u r e z a n a...
Bliskima koji su nas napustili...
Domoljubac 10.7.2011.
Post je objavljen 10.07.2011. u 16:45 sati.