Čujem: 'Pakleno je vruće'. Mnogi govore kako ne mogu izdržati. Vidim ih kako su još ovdje, ali nekako pomalo izgubljeni. Znoj ih većinu oblijeva i nedostaje im vode. Kao da im sva voda svijeta ne bi bila dovoljna. Kako više popiju jače ih znoj oblijeva i neugoda je još veća. Možda bi bolje bilo ne popiti tu dodatnu vodu? Da, ali bilo je tako nesnosno vruće i sparno uz onaj prethodni znoj.
Zanimljivo mi je kako se obično misli kako je potrebno piti vodu. Vidim da je starija potreba otklanjanje neugode. Čak i ona ima stariju potrebu kojom je sama stvorena. Zašto tako gledam? Mislim da je moguće sve to riješiti otklanjanjem starijih uzroka. U krajnjem slučaju, ako tako ne ide i nismo vješti tako, nije na odmet i pomiriti se sa stanjem i očuvati ono osnovno, da ne 'puknemo'. To je očuvanje zdravog razuma. Tako to ja vidim.
Put najmanjega opterećenja i otpora je reagirati odmah na onaj prvi osjećaj. Takova reakcija često može imati lošije posljedice od nedjelovanja. No, nije uvijek tako. Ovisi o tome koliko je čovjek radio na sebi i koliko razumije situaciju u kojoj se zatekao. Možda 'razumio' nije najbolje rečeno, jer postoje i drugi pristupi.
I sada sjedim u sobi za vrela vremena i mirno ovo pišem. Dugi rukavi, duge hlače i ni na kraj pameti mi nije to skinuti. Vruči zrak bi mi odnio ono malo vlage koja me štiti. Bolje je tako. Neka ono malo zapare ostane između kože i tkanine. Ugodnoi mi je, koliko to može biti i ne želim negativnim razmišljanjima kvariti stanje.
Ljudi često sami sebi otežavaju situaciju nastojeći čarobnom radnjom otkloniti neugodu. Mnogi nisu čarobnjaci, pa im to ne ispadne dobro.
U životu sve je u nekim procesima. Promjene, koje su najčešće uvjetovane vanjskim promjenama, potiću promjene u nama. Tijelo reagira po zakonima fizike i kemije, ali velikim dijelom i putem naše svijesti. Svijest u spletu sa mislima i odlučivanjima pokreće naše svijesno djelovanje.
Stvorili smo naše sustave za otklanjanje neugoda i stvaranje ugoda. To bi bilo u konačnosti učinkovito, ali procesi idu dalje. Promjene stvaraju nova stanja u kojima procesi djeluju dalje sa novim poticajima i promjenama. Čovjek nije u stanju sve to savladati, a većini se ni ne da raditi na tome.
Tipičan primjer su narkotici. Stvori se proces koji čovjeka dovede skoro do njegova blaženstva, ali to nije kraj. Nedaj Bože. Proces ide dalje, a razvija se i ograničena svijest prividnoga blaženstva, koja sve više opčinjava. Proces taj, ispod svijesti, mijenja čovjeka. Narušavaju se prirodni dobri odnosi u tijelu i dovode se do destrukcije organizma. Takođr je neodrživost i u vidljivom svijetu međuljudskih odnosa, jer opčinjena osoba je sklona mnogim radnjama za pribavljanjem blaženstva, pa tako stradaju i njezini bližnji. To je pristup kratkoga gledanja i nerazumijevanja. To bi nazvao samoživljenjem i škrtošću. Takova osoba ne želi dijeliti radosti sa bližnjima, pa i kada zajedno 'odlaze' sa 'prijateljima' čine to tako da svatko sam za sebe ide. To su sigurno osobe kojima nedostaje ljubavi.
Odabrao sam ovaj primjer, jer mi se činio dovoljno kontrastan da bi bilo vidljivo što želim reči.
Vratimo se na paklensku vručinu. Ona ima sličnost s prethodnim primjerom. Sili nas stanje nesnosne vrućine, a gore je to naša potreba za narkotikom. Oba slučaja djeluju u nama samima. Mi smo ti koji pokrećemo naše mehanizme, više ili manje svijesno. I ne samo svijesno u smislu znanja, nego i širine djelovanja promjena kroz prostor i vrijeme.
Ako fljusnem litrenku, biti ću ko u sauni. Uskoro ću morati i drugu, jer će prva brzo izaći kroz kožu. To sauniranje i nije loše, ali je neizvedivo u javnom prevozu, na radnom mjestu i sličnim situacijama.
Zašto se tijelo znoji u tim situacijama? Znoj na koži hlapi i troši energiju tijela za to, a mi to doživljavamo kao rashlađivanje. Možda bi bolje bilo da se zalijemo kantom vode? Neki, koji su u tim mogućnostima to i rade. Neki skoće u jezero, rijeku ili more. Rashlađivanje! Tijelo traži normalnu radnu i životnu temperaturu i energiju. Okolina je u velikim količinama, za ovih vrućina, narušava. Pa kako pomoći tijelu?
More, rijeka i jezero nisu uvijek pri ruci, a ni kanta sa vodom. Zar onda ostaje samo preznojavanje? Za to će vam trebati nekoliko litara vode i situacija gdje se možete preznojavati. Naravno, važno je i vaše psihičko stanje, a to bi značilo, da vas to pomalo i veseli. Ali često nije tako. Pa kako si onda pomoći?
Ja najčešće radim tako da se obućem. Dugi rukavi košulja, duge hlaće, a ako sam vani kapa, po mogućnosti šilterica. Tako čuvam ono nešto blage koja je tijelu potrebna. No, najvažnije je svijest koja potiće duhovni mir i zadovoljstvo. Time čuvam umjerenost procesa u sebi. I oni bi mogli izmaći u nekontrolirane procese, a tada se sustav raspada.
U puno siruacija u životu je duševni mir važan. Tamo u nama su začeci naših djelovanja, bila ona poticana izvana ili iznutra. Tamo vrijedi biti prisutan sbiješću i spoznajom. Tamo vrijedi gajiti biljčicu dobrote koja stvara umjerene procrese u nama i u područjima našega djelovanja.
Postoje zaštite tijela od vanjskoga djelovanja. Htio bi spomenuti one zaštite koje većina ne vidi, a koje su kvalitetno raznolike. Čovjek nije samo ovo vidljivo tijelo. Čuli smo nešto o energijama o zračenjima, o odnosima u prostoru i vremenu. Život i svijet su ipak drugačiji od onoga što se očima vidi. Tijelo se štiti energetskim plaštom. Vjerojatno ste čuli za aure. Neki ih i vide. Ipak i to odijelo je individualno. Neki ne mare i podere im se. Ne vide i ne mare, ali osjećaju da nešto nije u redu. Možda treba samo staviti zakrpu, a važno je i to da se više ne čini ono čime se poderotina stvorila. To vam može zakrpati krojač aura, ali je potom važno ne je ponovo poderati.
U nama su skoro sva rješenja za dobro. Ometa nas nerazumijevanje. Potrebno je uspostaviti taj sklad i ne srljati za nemogućim željama.
Eto, dragi moji, jelte da nije paklenski vruće... ruće je koliko ste dozvolili. Ta neki hodaju i po žeravicama. Nisu dozvolili... No, nemojte se sada šegačiti i srljati. Polako, jer i svijest treba vrijeme. Živi smo, a život treba vrjeme. Život je lijep i radujte mu se. Ta radost potiče zdrave procese.
Volim vas sve i ne samo zato što je tako meni dobro, nego što vama želim radosti i duhovnog mira i sreće...
E da, čuvajte se otvorenog jakog sunca. Nenaviklim vašim stanicama kože ono ne odgovara u direktnom takovom zračenju. Mislite na milione sitnih malih stanica koje također idu i nastoje biti na putu života. Sklonite ih u hlad. To pogotovo vrijedi za malu djecu. Njihove stanice su još više osjetljive, a ovo je sunce sa vrlo jakim zračenjima... svima dobro ... :)
Post je objavljen 10.07.2011. u 13:28 sati.