kao dječak se, sa drugim dječacima iz ulice, igrao indijanaca i kauboja.
on je bio indijanac. gledao je sve filmove, koje su snimili kauboji, a ipak je bio indijanac.
bio je na njihovoj strani. njihov način života je bio u skladu sa prirodom.
nisu posjedovali zemlju, jer se zemlja ne može posjedovati.
ali jesu imali svoje teritorije, na kojima su lovili hranu.
ono što su kauboji učinili indijancima, je jedan od najvećih zločina u povjesti ljudske civilizacije.
........................................................................................................................
šćućuren u svojoj dimenzionalnoj rupi, razmišljao je kako je život zapravo ironičan.
dobar dio svog života proveo je u toj dimenzionalnoj rupi, jedinom skloništu koji je imao.
skrivajući se od indijanaca.
tu će i skončati.
jer im se neće predati.
niti dopustiti da ga ulove.
misli su mu odlutale godinama unatrag...
kad je mogao birati.
no, spisak mogućih destinacija je samo letimično preletio pogledom,
nakon što je ugledao mogućnost života među indijancima.
to je bilo to.
nije se imalo šta puno premišljati.
(sad već više nije bio tako siguran da je dobro odabrao)
potpisao je predviđene formulare i već je bio tamo.
izdaleka se sve činilo kao ostvarenje dječačkog sna...
budući da nije volio žuriti, prvo je odlučio proučiti njhov život, navike...
kako bi se i sam što bolje uklopio.
čovjek snuje, bog određuje, kaže se. ne zalud.
izgleda da je nabasao na neko zbilja divlje, krvožedno pleme,
koje je u njemu prepoznalo neprijatelja. poput one male crne mačkice.
tako se i ponašalo. navalili su, glasno urličući.
a on se dao u bijeg.
no, bio je na njihovom teritoriju.
nije imao šanse dugo bježati. opkolili bi ga, i počeli kružiti oko njega, stežući i smanjujući obruč.
prvi put je bilo zbilja gadno, jer nije vidio izlaza.
crvotočinu je otvorio vjerojatno slučajno, i nestao im ispred nosa.
u dimenzionalnoj rupi.
problem je bio što je dostupna crvotočina bila s druge strane zatvorena,
pa je jedini izlaz iz nje bio nazad među indijance.
i igra mačke i miša, indijanaca i twirla se nastavljala.
jedino što ga je u godinama progonstva držalo
bila je misao
kako će skupo prodati svoj skalp.
i to po mogućnosti, tek kad oćelavi.
neće se njegova kosa vijoriti na njihovim kopljima.
niti će od njegove kože praviti štikle.
mogu mi...
...soli na rep!
Post je objavljen 09.07.2011. u 18:58 sati.