...onaj grozni osjecaj kao da si sam na svijetu, a zapravo su svi oko tebe ali te ne vide, ne cuju te ... ili to ne zele ? kada te tvoj nazalost ne pravi roditelj izda ... a prijatelja nema ... zapravo,ima ih, ali ... si i dalje sam ... nemas se na koga osloniti,reci sve sta nosis u sebi ... i ne mozes vise tako ... i kad pomislis da zapravo i nisi tako potpuno sam,pomislis da imas osobu pokraj sebe od koje se nadas da ti je ljubav uzvracena ... ali na kraju se i u to razocaras ... nema ni njega vise kad ti i nije bas lako ... nema nikoga .... neki se ljudi nikada nece promjeniti,uvjek ce misliti samo na sebe ... uvjek ce sve biti isto koliko god se ti trudio nesto promjeniti ... uzalud ... koliko vremena gubimo na to da popravimo neke stvari do kojih nam je stalo trebali bi mozda to vrijeme uloziti u sebe kao i svi ostali ... u ovom slucaju ... ljudi s kojima zivis,prijatelji,decko ... zar trazim puno kada zelim samo malo vise ljubavi ? izgleda da nikada necu osjetiti na svojoj kozi sta znaci zapravo biti voljen ... da je barem moja majka kraj mene :( ... tako sama ... bespomoæna i uvjek kriva za sve ... kako dalje tako ? :/ 
Post je objavljen 08.07.2011. u 17:57 sati.