Dvije osnovne komponente zavođenja su privlačnost i udobnost. Slušanje je vitalna komponenta oba dijela. Ako ne shvaćamo što je netko rekao i što mu je u tome bilo najvažnije, ne možemo dati precizan nastavak razgovora. Razgovor bez slušanja je trzav i neugodan, poput gledanja filma s ogrebanog DVD-a.
Da netko nije dobar slušatelj se većinom govori za muškarce, ali slabo slušanje nije ograničeno na samo jedan spol. Problem od kojeg pati priličan broj ljudi je da se "zakače" za prvi pojam u rečenici i počnu odmah smišljati pametan odgovor, propuštajući sve sljedeće smjernice, ili da usred iste rečenice mijenjaju glavni pojam i odgovor više puta i na kraju ne znaju što reći.
Sugovornikovu misao treba uzeti kao cjelinu, pustiti je da završi, osjetiti emociju koja vlada tom cjelinom, i odgovoriti istim. U ispunjavajućem razgovoru se odgovor ne daje na pojedine riječi, već na ukupnu emociju. Ako oduzmete emociju, dobili ste razgovor za posao.
Prvi primjer:
On: "Prošli mjesec sam bio na Kubi. Bilo je prilično skupo ali... po cijeli dan bi se izležavali na plaži, plivali u oceanu, ronili i opuštali se. Tako mi to nedostaje."
Ona: "Da, putovanja na Kubu su tako skupa! Ja bi išla ali... (bla bla bla)"
Drugi primjer:
"Ona: "Jučer sam šetala s prijateljem i uhvatio nas je ljetni pljusak. Pokisli smo kao miševi! Dotrčali smo do nekog kafića i čekali da oluja prođe, ali tamo su inzistirali da naručimo nešto pa smo ostali tako mokri sjediti na piću. Poslije sam morala sušiti sve."
On: "Koliko ti je trebalo da se osušiš?"
Ne budite kao ovi gore! Četiri stvari koje možete ovog trenutka učiniti kako bi postali bolji slušatelj:
1. Važnost dijelova rečenice je većinom kako slijedi, od najvišeg prema najnižem: emocije -> osobe -> događaji -> vrijeme / mjesto / brojevi.
Bilo kakav komentar treba slijediti navedeni red. Svaka rečenica dulja od dvije riječi sadrži u sebi putokaz za daljnji razgovor. Vaš sugovornik će vam reći o čemu želi pričati, trebate samo poslušati.
2. Jednom tijekom razgovora, na kraju rečenice dodajte: "Ali, puno pričam o sebi. Što ti misliš o..."
Kad druga strana ne dolazi do riječi, nema prilike za slušanje. Oba ishoda su pozitivna: ako vas druga strana zaustavi i kaže "ne ne, zanimljivo mi je", imate potvrdu da razgovor teče dobro i bonus bodove za pristojnost. Ako ste stvarno zabrazdili u nešto dosadno, ovo je solidan način za prepuštanje riječ, bez izvinjavanja ili neprivlačnih molbi za komplimente tipa "je li ti zanimljivo?".
3. Slušanje ne znači samo kimanje glavom i povremeni "slažem se".
Ako se s nečim ne slažete, recite to. Ako imate mišljenje, recite ga. Ako vam je nešto smiješno, neka vam bude smiješno. Nitko ne voli pričati sa zidom. Želite li biti zid? Naravno da ne! Previše tihog razumijevanja vodi u "nitko me ne razumije kao ti", što vodi u sterilnu, prijateljsku zonu. Lagani sarkazam, zaigranost i zadirkivanje su privlačni i potvrđuju da prepoznajete emociju razgovora.
4. Pustite tišinu da radi u vašu korist. Bolje je ne reći ništa nego nešto pogrešno ili previše. Ljudska je tendencija ispuniti prazninu optimističnim pretpostavkama. Ako ne znate odmah što biste rekli, dopustite trenutak tišine i nadopunite ga kontaktom očima. Nema ničeg goreg od nekog tko uvijek mora reći bolju stvar.
Post je objavljen 07.07.2011. u 20:20 sati.