Kada izbliza pogledam njegovo lice jednodnevna brada izgleda kao vinograd od kojeg su ostali samo kolci…nepravilno poredani. Pokoji prišt poput starog čokota narušava igličastu harmoniju. Usta su tamno crvena, pravilna, kao nacrtana i skrivaju dva reda besprijekornih zubi…klavijatura bez crnih tipki, po kojoj se najljepše svira četkicom za zube ako već ne jezikom. Lijepo je to lice uokvireno tek pokojom sitnom borom od smijeha.
Ponekad… rub usne zadrhti, sramežljivo i nježno, jedva primjetno… Ne može više govoriti niti me gledati u oči. Obrve se podignu, kapci se čvrsto zatvore, ali suza ipak pobjegne. Gledam ju kako juri suhim licem kao da zna kamo će… Spremno, jer dugo je čekala da se oslobodi sužanjstva. Obrišem ju usnama da ne bih u njoj vidjela odraz svojeg lica.
Post je objavljen 07.07.2011. u 10:04 sati.