Često me zbunjivala ova moja potreba za pisanjem, pogotovo potreba da to dijelim sa drugim ljudima. Osjećala bih sumnju u ovo što pišem, čak i kad bi bio prisutan i dobar osjećaj, jer bi mi racio govorio da je to ego želja i da se ne mogu učinkovito poslužiti onime što pišem. Više ne mislim da to mora biti isključivo ego makar vrlo lako može biti slučaj, ali kod mene to uglavnom nije bio. Ako je i bio, sve je manje.
Teško mi je pomisliti da se u mojim riječima krije neka destruktivna namjera; naprotiv osjećam da je pozitivna i da mi riječi i ideje dolaze vrlo brzo i spontano izlijeću, što je 'van svakog razuma'.
Vjerujem tj.sigurna sam da se može stvoriti dobra veza između racia i duše. I da je za uspostavljanje 'veze' bitna dobra namjera.
Onda sve nekako ide samo od sebe.
Prije sam nekako podsvjesno odbacivala tu ideju, što mi je donijelo samo konfuziju i loš osjećaj. Zar mora biti loše i egoistično i egocentrično od mene to što drugima serviram svoje misli, dojmove, pa i uspomene? Ja ne mislim tako...jer na njih će sigurno naletjeti netko kome je to potrebno iz nekog razloga, ako ništa drugo da vidi kako smo svi povezani i vrlo slični....nije bitna forma, nije bitan sadržaj, bitna je namjera....
Koliko puta je nečija misao, pjesma, rečenica, umjetničko djelo potaknuto specifičnim doživljajem, izazvalo u meni titraj, ono nešto, da sam se na tren izgubila i zaboravila da nije riječ o meni, da je to toliko lijepo da sam se podsjetila na nešto svoje, možda izgubljeno i skriveno a možda i ne...to mi se npr.dogodilo danas dok sam čitala jednu knjigu. A i desi se mnogo puta, u raznim situacijama..kad te nečija sreća ili uspomena probudi. Mislim da se to zove i voljeti drugoga. Ljubav dolazi u raznim oblicima i pakiranjima. Isto kao što je i tijelo jedna cijela erogena zona, a ne samo par dijelova...nisam se trenutno mogla sjetit bolje metafore..al kaj fali ovoj?!
****
Sad da progovorim malo o onom što mi se vrzmalo po glavi prije spavanja, i diglo me iz kreveta..to je ljubav..ljubav prema sebi. Ono, kad je osoba prošla nešto, stekla neke vrijedne osobine iz arsenala nevidljivih vrijednosti koje se tako traže a ne mogu se prošvercat ili otet. Kad je osoba svjesna da je bitna orijentacija, a ne forma.
Zapravo, to je kad je osoba pomalo 'zaljubljena' u sebe, bez onog negativnog prizvuka, ovaj put. Počela sam to doista uviđati kod drugih, i da mi se to sviđa... I to se svakome sviđa, htio to priznati ili ne, to je ono što se primjećuje, što ljudi željni spoznaje traže. A primjećuju i oni drugi, kojima je to posljednja solucija.....ja primjećujem:
Poštenje i povjerenje u proces.
Kad osobom ne dominira ranjivi ego koji popuje, čudi se, gura se u redove, smišlja presoljene osvete, želi se dopasti pod svaku cijenu.
Kad osoba čita 'prirodu', i to se vidi.
Kad je sposobna uzdići se iznad/proći kroz okolinu bez potrebe da sudjeluje, jer on zna da je već dio nje.
Kad je minimalno pogađaju tuđi sudovi, mogući ili već postojeći.
Kad unatoč tome osjeća potrebu da bude lijep/a, ali ne fizički.
Kad se sam dobro snalazi među svim onim različitim obličjima koje je prikupio tijekom života i ne negira da ih je ikad bilo, dapače služi se njima u istraživačke i eksperimentalne svrhe.
Kad može da stupa u dodir s unutarnjim svjetovima gdje god se nalazi bez straha da bi to netko mogao primijetiti.
Kad ne osjeća krivicu pa je isto tako ne prosljeđuje drugima.
Kad je zadovoljan onime što je, jer je to njegov izbor.. Ili kad je osoba neobično dobro pogođena sa samim sobom sa svojim fizičkim izgledom, ponosna na specifičan koktel gena koji mu se udijelio, tu slučajnost koja ga čini zanimljivim, pogotovo ako je riječ o nekakvom odstupanju od 'standardnog'. Kad nema potrebu da se s nekim klonira...haha, pa zašto bi imao...? Odakle želja za baš tim? Klonirati se, a samo fizički izgled. Šarm i 'ono nešto specifično' se ne može...
Kad osoba ne nameće svoju ''gordost'' drugima.
Kad je zaštićena znanjem i mudrošću od nezdravih ponuda iz okoline.
Kada može izaći iz kuće razbarušene kose, i stići nazad kući zadovoljan obavljenim poslom...
Kada osoba oprašta lagano...ne lako, već -lagano...
Ima primjera još......
Dobar dio ovih stvari viđam,osjećam na momente, registriram ih na drugima, ponekad se pomalo služim maštom, ali uglavnom viđam to oko sebe i inspirira me, eto ima lijepih primjera ljubavi prema sebi i ovde na blogu, čiji se manjak ili...postojanje iste može dobro vidjeti iz samih riječi, tema i mnogo toga ostalog, eto primjeri su posvuda..
Post je objavljen 07.07.2011. u 00:28 sati.