Kruži priča po Internetu.
Po sistemu Copy Paste
Autor nepoznat
Milko Varenika
Milko Varenika je napustio Ravne Kotare sa zebnjom u srcu.
Odlazeći na služenje vojnog roka, po prvi put se maknuo dalje od Oklaja, kamo ga je kum jednom odveo na utrku magaraca.
Njegove zebnje su se, na njegovu žalost, uskoro pokazale opravdanima.
Samo što je zakoračio u kasarnu, počela su podbadanja starijih vojnika, čak i onih koji su zajedno s njim obukli uniformu.
Što na račun izgleda, što na račun njegove plahosti a pogotovo vlaškog podrijetla.
Noći u zajedničkoj spavaonici nisu bile ništa lakše, većinu ih je probdio grcajući u suzama, što je opet sutradan bila nova tema za šale na njegov račun.
Bio je na izmaku ionako slabih živaca sve dok ga stariji vodnik prve klase Zastavniković uzeo pod zaštitu.
Vojnici su se Zastavnikovića bojali više nego vraga, a još ga više mrzili, zbog njegova sadističkog uživanja u njihovoj svakodnevici.
Toga dana je Milka Zastavniković kao dežurni kasarne pozvao na raport.
Miješali su mu se strah i radost, jer ide kod svog zaštitnika, prebirući po sjećanju nije li prekršio disciplinu.
Zastavniković ga je dočekao bez košulje, samo u majici i hlačama, jer ventilator nije radio, a ljeto je bilo u punom jeku.
Pobudio ga je da sjedne i blagim glasom rekao:
"Milko ne boj se, mogu te zvati Milče? Mogu, dobro, onda opsuti se , jel' te ovi mamlazi još diraju?"
"Ne, druže stariji vodniče, od kad ste im zaprijetili, svi me izbjegavaju, a to mi odgovara!"
"Eto vidiš, reče podoficir, stavljajući mu ruku zaštitnički na rame, vidiš da ja tebi dobro mislim"
Zastavniković je nastavio s blagim tonom pričati Milku, masirajući ga po leđima.
Milko se topio od sreće...
Tu noć je ostao spavati u prostoriji dežurnog kasarne.
Ujutro se budio u košmaru.
Osjećaj sigurnosti se miješao s osjećajem poniženosti zbog svega onog što se događalo u krevetu sa Zastavnikovićem.
Boljelo ga je ispod leđa, ali se nije mogao oteti dojmu neke čudne ugode.
Potrajalo je to skoro sve pod kraj vojnog roka.
Onda ga je jednom stariji vodnik pozvao na raport, smrtno ozbiljan.
"Znaš šta Milče, drugovi odozgo su tražili da predložim jednog vojnika za vrlo ozbiljan zadatak. Državni!"
Milko je bio sav u čudu, očekujući tko zna što.
"Kad završiš s armijom, ideš u Njemačku, nastavio je Zastavniković, upute ćeš da dobiješ u opštinskom komitetu, Jasno?"
Milko je ponovo osjetio zebnju kao prije 18 mjeseci, pa jud će on u Njemačku, ovaj otok mu je bio najdalja destinacija, a ni jezik ne zna.
"Ništa se ti ne brini, sve će ti se reć. Ajd pakuj se, dobio si skraćenje."
***
U komitetu ga je čekao pasoš, i ozbiljni drugovi koji su mi objasnili kome se treba javiti, čeka ga posao, smještaj i sve što mu treba da se snađe u industrijskoj oblasti Njemačke - Ruhrgebiet.
Dobiti će i novac za put, dok se ne snađe, ali mora dobro slušat što emigranti pričaju, kretati se među njima i zapisivati. Ako je nešto važno pismo poslati poštom na adresu koju mora zapamtiti. Ostalo sve će ispričati kad bude dolazio u Ravne kotare, naj,manje jednom u pola godine.
Gledajuću u njegovo blenuto lice, drugovi su se zamislili, pa priprijetilči:
"Ne moj da ti nešto padne na pamet, oš da objavimo što si radio sa Zastavnikovićem.
Skrušeno je podigao pasoš, putnu kartu i novce i krenuo na vlak za Gelsenkirchen...
***
Sve do devedesetih Milko je izvršavao pedantno svoju zadaću, čak izmišljajući događaje i ljude, samo da bi odobrovoljio drugove u komitetu.
Neke njegove kolege, pa i sumještane to je koštalo oduzimanja putnih isprava i nekoliko mjeseci Golog otoka...
A onda su došle dramatične promjene.
Hrvatska je postala država.
Milko je i dalje prikupljao podatke ali nije imao kome poslati.
I drugovi i Zastavniković su otišli.
Osjetio je neki novi strah. Strah od osvete...
****
PetNaestak godina nakon rata, uvidjevši da ga nitko ne traži, Milko je otvorio blog na domeni .de.
I desetke blogova na domeni .hr.
PoČeela je vrijeme njegove osvete
svim Zastavnikovićima i onima koji su predstavljali prijetnju njegovoj bivšoj domovini, koju je ipak volio.
Na svoj način...
SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM OSOBAMA I DOGAĐAJIMA JE SLUČAJNA. OSIM MILČETA NARAVNO ČIJI JE SURADNIČKI DOSJE NEDAVNO DOSTAVIO STARIJI ČOVJEK KOJI SE PREDSTAVIO KAO PETAR ZASTAVNIKOVIĆ...
Post je objavljen 06.07.2011. u 19:45 sati.